Da li je sramota da vas deca zovu po imenu?


Shotterstock
Roditelji od rođenja uče decu kako da ih oslovljavaju. Najčešće biraju da ih dete zove „mama“ ili „tata“, i to stalno ponavljaju. Ali neka deca jednostavno radije roditelje oslovljavaju po imenu.
- Ako se između deteta i roditelja izgrađuje kvalitetan odnos pun poverenja, iskrenosti i otvorenosti, onda zaista nije važno kako dete oslovljava mamu i tatu. Međutim, ako je oslovljavanje po imenu posledica narušenih odnosa u porodici, onda to nije dobro i to je znak da na porodičnim odnosima treba raditi - kaže Nikolina Milosavljević, psiholog i savetnik za roditelje.
Prema rečima naše sagovornice, iako se roditelji koje deca oslovljavaju po imenu plaše da će to narušiti njihov autoritet, oni nemaju razloga za brigu. Da li će deca da poštuju roditelje, to nema veze sa tim kako ih zovu.

Shotterstock
- Ako roditelj bira pristup koji je blag, a u isto vreme odlučan i dosledan, i sa poštovanjem prema detetu, onda u takvim odnosima uglavnom nema problema. Iz jednog toplog i stabilnog odnosa roditelj i dete međusobno će se zvati onako kako oboma odgovara, bilo to „maco“, „tajko“, „mamice“ i slično - objašnjava Milosavljevićeva.
A kada roditelji sebe zovu "mama" i tata"?
Roditelji male dece često sebe nazivaju „mama“ i „tata“, a ne oslovljavaju se imanom. Da li postupaju dobro ili greše?
Lisa Pelerin, profesorka sociologije na Univerzitetu u Indijani, smatra da roditelji ne čine baš pravu stvar i da se prema deci postavljaju kao jezički treneri. Koriste termine koje bi želeli da korsite i njihova deca.
Dakle, dete ne mora da razmišlja da li su mama i, recimo, Jovana ista osoba, to će naučiti kasnije. A reči „mama” i „tata” su lake za izgovor zato što se zasnivaju na ponavljanju dva sloga, a ove reči slično zvuče i u nekim drugim jezicima.
Ukoliko dete primeti da tati smeta što ga zove po imenu, onda će promeniti način oslovljavanja jer mu je važno šta tata misli i oseća. Ali to će se desiti jedino u situaciji kad je njihov odnos dobar, pun topline, razumevanja, ali i sa jasnim granicama.
- Decu ne treba opterećivati ni sa tim kako treba da oslovljavaju druge srodnike u porodici. Ako je, na primer, tetki lepše da je sestričina zove po imenu ili nadimku, onda je u redu i da je vaše dete tako zove. U suštini, sve zavisi od toga kako ta druga osoba gleda na to - zaključuje Milosavljevićeva.
Komentari (3)
EGO
04.03.2017 09:02
Obracanje dece roditeljima prolazilo je kroz mnoge faze u zavisnosti od drustvenih promena!Cak i medjusobna obracanja ljudi zavisila su od hijerarhijskih podela i cesto su bila groteskna!Nasem Ocu Nebeskom,Tvorcu svih nas,niko ne persira,cesto mu vrlo ruzne reci izgovorimo,ali,zovemo ga razlicitim imenima a on se ne ljuti,i ne dovodi svoj autoritet u pitanje.Ljubav nema sumnju i ne plasi se za svoj ego!
karla
04.03.2017 20:47
Mene dete često zove po imenu i uopšte mi ne smeta. O tome nisam ni razmišljala do ovog teksta. Znači-odista mi ne smeta. Vasiona moja i svemir moj.
Mila
09.03.2017 15:14
Imam četvero djece i svi me zovu imenom ali me poštuju kao a i ja njih i više gledam da je to prijateljski odnos nego dijete-roditelj