Do evropskoj sjaja iz ligaškog blata!


Alo.rs
Prolaz Partizana i Crvene zvezde u šesnaestinu finala Lige Evrope, kao i plasman reprezentacije na Mondijal, čini 2017. uspešnom godinom za naš fudbal.
Ali ako se taj iznenadni uspeh ostavi po strani, vide se srpska ligaška svakodnevica i fudbal u blatu!
Ovako, u intervjuu za “Alo! Sprint”, priča Miroslav Miki Stević, nekadašnji internacionalac u Bundesligi, danas jednako priznat stručni konsultat u zemlji aktuelnog svetskog prvaka. Izdanak Humske, koga je, kako sam kaže, mladalačka usijana glava prerano odvela iz nje, bio je u Beogradu kao komentator nemačke televizije "Sport 1" tokom prenosa meča Crvena zvezda - Keln. I bio je svedok pobede i plasmana drugog srpskog velikana, posle njegovog Partizana, u prolećni deo evropske sezone.
- Ovo je veoma uspešna godina za srpski fudbal, rekao sam to i u intervjuu za TV "Sport 1". Međutim, nisam oduševljen našom ligom. Brine me infrastruktura. Da bismo mogli da očekujemo kvalitetniji fudbal, moramo da damo uslove igračima i klubovima, primera radi - terene s grejanjem - kaže Stević, koji je u Kelnu 2007. završio trenersku školu.
Luda glava me odvela iz Partizana
Stević, rođen u Bratuncu 1970, Partizan doživljava kao svoj klub, u kojem je bio od 14. do 19. godine.
- U periodu u kojem se formira ličnost, prave prvi koraci i ljubav u praksi pretvara u nešto o čemu si sanjao. Kasnije, debitovao sam protiv Hajduka, bio je pun stadion… Iz nekih razloga sam otišao. Da sam imao nekoga da me posavetuje, verovatno bih ostao. Moca (Vukotić) me je voleo, igrao sam kod njega, ali luda glava… Teško sam prihvatao savete, koji su bili kritični, a dobronamerni. Naravno da sa ove distance drugačije gledam na sve to. Bio bih svetsko čudo, Nikola Tesla, da sam razmišljao s 20 kao sada s 47 godina. To je biološki proces koji svako od nas prođe. Oni koji brže sazrevaju prave manje grešaka, a to je poenta u svemu, životu i sportu - napraviti što manje grešaka.
Jesmo li mi, zaista, još u tom blatu, mislimo na infrastrukturu, a i na odnose u fudbalu, na prepucavanja?
- Mi smo u živom blatu! Otkad znam za sebe, veliki sam partizanovac, ali sam i čovek koji ne mrzi velikog rivala i poštujem njegove uspehe. Klub može da bude velik samo ako je njegov rival velik. Međutim, bolje je ne čitati našu štampu, bolje je ne gledati našu televiziju. Neshvatljivo je da ljudi u tim godinama i na takvim pozicijama koriste takav rečnik i još više truju omladinu koja to čita, sluša i, nažalost, u praksi primenjuje taj rečnik.
Je li naša liga trenutno lažna?
- Nije lažna, ali može da bude iskrenija. Partizan i Zvezda su ostvarili veliki uspeh, drago mi je i zbog Milojevića i Đukića, obojicu lično poznajem, ali se bojim da ovaj prolaz večitih u evropsko proleće ne bude "pokrivač” za nedostatke u našoj ligi. Ko je iole realan, vidi da nam liga nije kakva bi trebalo da bude. Ni minimalni uslovi nisu obezbeđeni da bi funkcionisala. Divim se sportskim radnicima i igračima koji rade u ovoj ligi, jer se suočavaju sa stvarima koje su samo preduslov za normalno funkcionisanje, što je na Zapadu uobičajeno, da ne igraš po blatu, da se tereni greju, da imaš redovnu platu… Sve dok ne budu obezbeđeni minimalni uslovi za ligu, za dobrobit srpskog fudbala, nećemo moći da ostvarimo uspeh. Moći ćemo samo ovako, na prepad. Potreban nam je sistem, jer sistem donosi uspeh. Mi nemamo sistem s greškama, kao što imaju drugi, mi imamo greške bez sistema.

Marko Đoković
Recept je, eto, lak, ali kao da se pruža otpor. Kao da nekome to odgovara…
- Ne znam kome to može da odgovara. Ima zemalja u kojima nekome odgovaraju nered i nesklad, pa i u fudbalu. Samo onaj ko profesionalno i svesno radi može da funkcioniše u sistemu, kome ne odgovara sistem, neće ništa planski moći da ostvari.
Gde su nam Džajić i Bjeković?
Da li mislite da je Nenad Bjeković nedovoljno iskorišćen u našem fudbalu?
- Dvojica koja su najviše iskorišćena u srpskom fudbalu su Džajić i Bjeković, u prethodnim godinama. E sad, ljudski um je takav sklop da većina danas ne ne želi da prima nikakve savete. Kad se nađu u poziciji da upravljaju, pomisle da su bogomdani, da su ispred svih što se tiče znanja i da im nije potreban savet. Nažalost, mnogi od njih ne žele da se konfrontiraju sa istinom, a ona je jedina vodi čoveka ka napretku. Ukratko, živimo u vremenu moralno fleksibilnih ličnosti. Naš problem je da niko u našoj porodici nije takav.
Fudbal je veliki biznis, može li da se uspostavi i u Srbiji? Vidite li sebe ovde, možda uz neku grupu investitora koje biste doveli? I Zvezda i Partizan vape za živim novcem…
- Teško je da će se iko ozbiljan upustiti u to dok ne dođe privatizacija. Da biste napravili kuću, morate da udarite dobar temelj, dobar podrum bez vlage. Ako ima vlage, ne vredi vam ništa. Zato mi je drago zbog ovih uspeha, jer su proizvod rada u nepovoljnim uslovima, u svakom pogledu. Poželeo bih gledaocu koji je došao umoran sa posla da na terenu vidi jednu iskrenu, otvorenu utakmicu, iskren dribling, jer mislim da je većina dosadašnjim slikama s fudbalskih terena uvređena. Jednom rečju, poželeo bih im iskreniju ligu, da se opuste i odmore od teške svakodnevice.
Možete li da navedete primer koji je u Nemačkoj nezamisliv, a ovde je svakodnevna pojava? Nešto što je iskorenjeno, podmetačine, malverzacije…
- Malverzacije postoje otkako je sveta i postojaće, samo što ih neko radi u rukavicama, a neko ne. Mi smo poznati po tome da sve što radimo, radimo s mnogo strasti. Počev od ljubavi, pa do mržnje, ubistava. Znači, u svemu smo puni emocija. To nas je i učinilo interesantnim. Zato ljudi vole da dođu ovamo, da dožive emocije u restoranu, na stadionu… Ali način komunikacije ljudi koji treba da služe kao primer je ispod svakog nivoa. Protežiranje večite mržnje neće nikome ništa dobro doneti, samo će usporiti razvoj našeg društva u celini, samim tim i fudbala.
Ne pričam o stomatologiji
Stević kaže da mu se sviđa posao stručnog konsultanta na televiziji.
- Postoji izreka: “Obućar ostane kod svojih kalupa”. Znači, da pričam o stomatologiji, ne ide. U fudbalu sam radio na različitim funkcijama I to mi daje za pravo da pričam o fudbalu, iz više uglova. I to otvoreno. Žan-Žak Ruso kaže: “Sloboda čoveka nije u tome da radi šta hoće, nego u tome da ne mora da radi ono što ne želi”. Ta sloboda se kod nas malo drugačije tumači. Ljudi misle da su slobodni da rade šta hoće, da gaze po drugima. Naprotiv, sloboda je da ne rade ono što neće.
U našem fudbalu su samo Zvezda i Partizan, nema trećeg kluba…
- Mi imamo mnogo klubova s tradicijom, poput Radničkog, Vojvodine, pa i Napretka, Borca, Zemuna, Rada, o OFK Beogradu da ne pričam. Znamo kako su neki od njih završili, kako funkcionišu… Eto, čujem da je i Brodarac ostvario uspeh sa omladinskom ekipom. Ali ponavljam, dok ne napravimo sistem, nećemo moći da često postižemo uspehe, već će to biti posledica spleta srećnih okolnosti, trenutno nadahnuće ili slabost drugih.
Kako biste novinarski opisali uspeh Crvene zvezde?
- Pravi lek u pravo vreme. Toliko godina se čekalo na ovo. Naš fudbal je bio u krizi što se tiče imidža. Ovo je korak za ozdravljenje, i Zvezdin i Partizanov uspeh, kao i reprezentacije.

Marko Đoković
Daleko smo od poređenja sa Nemačkom, ona ima tri reprezentacije
Stević je bio član reprezentacije SR Jugoslavije na Svetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj, na kojem je odigrao jedan meč - protiv Nemačke u grupi (2:2). I na Mondijalu u Rusiji, Srbija bi mogla da igra protiv “pancera” u osmini finala.
- Najpre da kažem da je plasman na SP, posle toliko godina čekanja, sam po sebi uspeh. Naravno da uvek ima različitih mišljenja, da je diskutabilno da li je bilo dobro ili nije, ali cilj je ostvaren. I veoma je moguć duel sa Nemačkom, jer smo dobili grupu koja može da se prođe.
Jesu li Nemačka i Srbija kao nebo i zemlja?
- Mi smo narod koji ne zna šta je sredina. Jedino u hlebu znamo šta je sredina, kad smo kao klinci na putu do kuće čerupali tu sredinu. U svemu smo, dakle, ekstremni, i u dobrom i u lošem. Uprkos tome što imamo veoma dobre individualce, nekorektno je, neobjektivno, i ne daje nam za pravo da se poredimo sa zemljom koja je odigrala mnogo finala i osvojila mnogo titula svetskog prvaka. Daleko smo još od poređenja s Nemačkom. Pa ona ima tri reprezentacije.
Raduje li vas, kao partizanovca, Zvezdin uspeh?
- Uspeh je dobar za srpski fudbal. Ja sam rođen kao partizanovac i umreću takav, ali to ne znači da treba da mrzim velikog rivala. To mi smeta, toliko je uzelo maha, da je prešlo u neku vrstu ludila. Možda to i ne treba da čudi, jer kad svaki dan čitate intervjue koji su puni takvog rečnika, pomislite da je takva komunikacija normalna, a uopšte nije - poručuje Miki Stević.

Alo.rs