Dragan Mance
Alo
Dragan Mance
Dragan Mance, Foto: Alo

 

Prošlo je 30 tužnih godina... Od tog 3. septembra sada već davne 1985. godine za navijače Partizana više nikad ništa neće biti isto.
Žurio je na trening na koji nikada nije stigao - Dragan Mance legenda koja živi!
Njegovo ime je i dan danas na usnama pristalica crno-belih... Oni stariji koji su imali privilegiju da gledaju sjajnog napadača još uvek pričaju o tom čuvenom trku, klizanju na kolenima sa visoko podignutim rukama. Sa druge strane, i oni mlađi koji nisu ni bili rođeni kada je Mance nosio dres tima iz Humske znaju skoro sve o njemu.
Generacije “grobara”, sa kolena na koleno prenose legendu o nikada neprežaljenom crno-belom sinu.

Dragan Mance

 

I danas, 30 godina kasnije ništa se nije promenilo.

O fantastičnom fudbaleru koji je nastradao u saobraćajnoj nesreći se sve manje-više zna. Zato danas, na godišnjicu njegove smrti nećemo podsećati na Draganovu biografiju.
Uspomena na Mancea, ali i na to koliko je značio navijačima Partizana najbolje se čuva na ovaj način:

“Tek sam napunio 11 godina, drugi dan škole.
Presao sam od učiteljice kod razrednog, iz četvrtog u peti. 11 pre podne, u kupatilu sam, spremam se za popodnevnu smenu. Zvoni telefon. Mama se javlja. Nakon par minuta ulazim u sobu. Mama sedi na mom krevetu, oči joj pune suza. Gledam u nju, vidim da nesto nije u redu. Okrenuta je ka zidu iznad kreveta, gleda u postere. Ceo zid nase jedine sobe (tada smo, u 30 kvadrata sestra i ja živeli sa roditeljima) je crno beli. Poster do postera, slike, zastavice, šalovi, a u sredini umesto ikone Mance na kolenima. Mama me pogleda, hoće nesto da mi kaže, ali nema snage. Prekidam muklu tišinu i pitam ko je zvao dok sam bio u kupatilu. Uspela je da se sabere i kaze: “Zvao je tata sa posla… Javili su na radiju da je poginuo Dragan Mance”!
Dižem glavu ka zidu. Gledam ga na kolenima, sklapam oči i ponovo ih otvaram, sve mi je zamagljeno, suze liju … Mama me teši, ali džabe. Okrenula je školu i javila razrednom i direktoru da necu doći. Kada su je pitali koji je razlog mog izostanka, jednostavno je rekla : “Bože ljudi, pa poginuo je Mance!”
U četvrtak sam se od glave do pete obukao u najdraže boje i krenuo u školu. Plakao sam i dalje. Svi drugari su me tesili. Razredni, inače Hercegovac, navijač Veleža, zagrlio me je i rekao da mogu da idem kući i da ne dolazim u školu pre ponedeljka. Ostao sam, jer mi je mnogo lakše bilo u društvu, nego da po ceo dan sedim sam u sobi pored postera. Na času geografije, videvši me uplakanog nastavnica mi je prisla i izjavila saucesce. Usput me je pitala sta mi je bio pokojni Mance. – “ IDOL “ , odgovorio sam iz prve. I dalje ne mogu da verujem da mi je Mance toliko značio, ali evo i danas, 15 godina kasnije, trebala su mi puna dva sata da napišem ovih nekoliko redova, jer mi suze nisu dozvolile da to učinim brže”
(Priča preuzeta sa sajta “To nije čudo, to je Partizan”)

Grob Dragana Mancea
Grob Dragana Mancea, Foto: Alo

 

Dragan Mance - legenda koja živi i 30 godina kasnije!

Dragan Mance
Dragan Mance, Foto: GTR

 

Tagovi

Komentari (3)

Dragan

03.09.2015 09:38

Kaže se NIKAD PREŽALJENI ili NE PREŽALJENI

Jelena

03.09.2015 13:23

Kaže se "nikad prežaljeni" ili "neprežaljeni".Nikad neprežaljeni ne može.

sporty

05.09.2015 07:56

Utakmica odigrana 3.9.2015. u čast Dragana Mancea Fk 13. Maj Zemun - Fk Partizan 0:1 (0:1) Snimak na youtube kanalu sportybgtim https://youtu.be/RV5nT3KsAHI