"Epidemija" leukemije, niko ne zna uzrok!

Naglašeno je se ne radi ni o kakvoj službenoj statistici, niti obrađenim podacima, nego je tek uočen trend, piše Slobodna Dalmacija.

Dr Dominik Lozić, specijalista interne medicine i subspecijalista hematologije, izneo je i brojke: novoobolelih od AML-a u spomenutom razdoblju na Zavodu je bilo 14, dok bi očekivana učestalost primanja obolelih od ove bolesti u istom razdoblju bila sedam do osam slučajeva.

U bolnici nisu reagovali, kako je tada rekao dr Lozić, što je broj novoprimljenih s AML-om rastao. Moguće je bilo da se radi o slučajnom nizu iza kojeg ne stoji nikakav poseban uzrok većeg broja obolelih.

Međutim, u međuvremenu broj novoprimljenih s dijagnozama akutnih leukemija – najviše upravo mijelocitne – nastavio je da raste, zbog čega će Zavod za hematologiju ovo povećanje prijaviti Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije. Za razdoblje od početka novembra, u evidenciji Zavoda za hematologiju nalazi se, naime, sveukupno 26 primljenih s akutnim leukemijama, odnosno njih 20 ako se "odbiju" oni koji već imaju neku drugu malignu bolest iz koje se mogao razviti AML.

Dr Lozić kaže da su na Zavodu ranije primali prosečno jednog novoobolelog mesečno, a sada i do jednom nedeljno.

– Ranije se događalo da na odeljenju imamo jednog pacijenta s dijagnozom AML-a, a trenutno ih lečimo osam. To se nikad ranije nije dogodilo. Pitao sam naše onkologe što oni kažu za "svoje" tumore, no oni govore da imaju porast obolevanja od svih vrsta tumora. Nije ni čudo, porast broja obolelih od malignih bolesti beleži se i u Hrvatskoj i u svetu – kaže dr Lozić.

Prema njegovim rečima, podaci iz istorije bolesti spomenutih dvadesetak obolelih ne ukazuju ni na kakvu povezanost: većina primljenih je iz Splita, ali ima ih i s makarskog područja, Podstrane, Imotskog, Zadvarja, Mokrog polja... Različitog su pola, statusa, dobi, rođeni od 1926. do 1987. godine.

Lozić upozorava da je dosta podataka i nepoznanica koje treba staviti u neku tablicu, te da bi analiziranje istorije bolesti iz poslednjih pet godina dalo precizniju sliku, no hematolozi za takav posao za sada jednostavno nemaju vremena.

– Međutim, budući da ne možemo da ignorišemo podatke, angažovali smo mlađe lekare da iz istorije bolesti prikupe demografske podatke koje ćemo zatim analizirati – zaključuje dr Lozić.

Paziti na uzorak

Dodaje da dosta različitih stvari može utecati na pogrešnu interpretaciju statističkih podataka.

Nijedna vrsta leukemije, inače, ne spada ni u prvih deset vrsta raka po broju obolelih odraslih osoba – ni kod muškaraca, ni kod žena. Svi naši sagovornici slažu se da nema mesta panici, no trend je uočen, ne može se ignorisati i treba potražiti uzroke koji bi objasnili o čemu se zapravo radi.

Šta su uzroci ovom povećanju ostaje potpuno nepoznato, a pretpostavke o mogućim uzrocima temelje se uglavnom na tome što se AML, zloćudna bolest krvi koja čini oko 80 posto svih akutnih leukemija kod odraslih, za razliku od drugih vrsta leukemije, povezuje s nekim uticajima iz okoline - izloženošću hemikalijama (npr. benzenu), radioaktivnom zračenju, kancerogenima u hrani, kao i s pušenjem. Na više ili manje naučnim osnovama spominje se i uticaj elektromagnetskog zračenja, tetoviranja, toksina iz vode, vazduha... No, ništa od toga nije dokazani uzrok AML-a.