Haški tribunal je obaveštajni sud

"Otvaranje ove teme danas, ipak, je posledica spremnosti predsednika Republike Srpske Milorada Dodika i Vlade u Banjaluci da otvoreno govore o njoj, o odgovornosti srpskog naroda u proteklom ratu i kreiranju apsolutno lažne slike proteklog rata, koji Srbe, kao narod, predstavlja u neprihvatljivom lažnom istorijskom svetlu, u cilju izgradnje nove državne arhitekture Balkana koju bi Srbi kao navodni krivci za sve zlo u proteklom ratu morali da prihvate", ocenio je Galijašević.

Prema njegovim rečima, poruka iz Banjaluke je da neće prihvatiti ucene koje su proizvod nezakonitih pritisaka na politički, policijski i vojni vrh srpskog naroda, a samo mali deo tog otpora su i natpisi koji otkrivaju "obradu" svedoka u kontejnerima.

"U Srbiji je ovo nemoguće zbog raznih Čeda Jovanovića, Nataša Kandić, nekih Sonja", naveo je Galijašević za srpski list "Pečat".

On smatra da su lov na funkcionere Republike Srpske, informativni razgovori, ubistva, dekvalifikacije i pretnje tekle u saradnji sa Sudom i Tužilaštvom BiH, kojim su upravljali Amerikanci posredstvom svojih tajnih službi i Ambasade u Sarajevu, ali su im svesrdno pomagali Britanci, Francuzi i Nemci.

"Mučenja koja su američke službe činile u Abu Graibu i Gvantanamu osmišljena su u BiH i odnosom prema predstavnicima srpskih političkih i vojnih elita. Oni koji nisu prihvatali ucene, likvidirani su u raznim zatvorima, od Haga do Sarajeva, ili im je trajno i efikasno uništena sva budućnost", dodao je Galijašević.

On smatra da je današnji SDS sa svojom kadrovskom strukturom, stranka čija probosanska politika izaziva manje podozrenja i kritika u Sarajevu, nego u Banjaluci i celoj Republici Srpskoj.

"Podaničko saginjanje glave, prikrivanje Izetbegovićevog radikalizma i terorističke pretnje, agresivno rušenje institucija Republike Srpske i celog bankarskog sektora, kukavičko okretanje glave od Izetbegovićevih antisrpskih odluka i poteza, podanički `mehanizam koordinacije`, uništavanje poljoprivrede u Republici Srpskoj zbog hrvatskih ekonomskih interesa, lantentni otpor referendumu i osporavanje njegovog značaja, aplauzi američkim sankcijama predsjedniku Dodiku, stalno izmišljanje problema i najave bankrota, posljedice su stratešnih pritisaka i negativne kadrovske selekcije u toj stranci", naglasio je Galijašević.

On je izjavio da je u Haškom tribunalu prisutno i različito kažnjavanje za ista dela, mnoge nejasne smrti, te brutalna kršenja prava okrivljenih.

"Ozbiljan razgovor o ovom `kvazisudu` morao je čekati ovo vreme i odlazak sa vlasti političkih i interesnih grupacija koje srpsku krivicu nisu dovodile u pitanje. Ozbiljnija saradnja na realizaciji koncepta `srpske krivice` počinje u Srbiji nakon petooktobarske revolucije, a u BiH od januara 2001. godine, preko 2005. do 2006. kada Mladen Ivanić i Dragan Mikerević i SDS-ov Pero Bukejlović preuzimaju Vladu Republike Srpske", dodao je Galijašević.

On je istakao da su u početku problem za saradnju sa Haškim tribunalom predstavljale nacionalne stranke koje su izazvale rat (SDA, SDS, HDZ), ali i političar poput Milorada Dodika, koga nisu mogli naterati da radi bilo šta što ne želi, te izbor Ivice Račana u Hrvatskoj.

"Iako proces neskrivenih, nezakonitih pritisaka, mučenja svedoka, čak i otvorene likvidacije počinje ubistvom Sime Drljače 1997. godine, ipak, pravi obračuni počinju u periodu od 2001. do 2006. godine masakriranjem porodica Starovlah i Abazović i masovnim hapšenjima", pojasnio je Galijašević.

On je podsetio da je u Hagu optužena 161 osoba, od čega 85 odsto Srba, 12 odsto Hrvata i tri odsto Bošnjaka.

"Narodne elite koje bi prihvatile ovu situaciju, nakon istrebljenja Srba u Hrvatskoj, na Kosovu i u muslimansko-hrvatskoj federaciji u BiH, osudile bi sebe i celi narod na ropski položaj i nestanak", smatra Galijašević.