Damira Ramadani
RAS

Govorim iz iskustva, jer znam da heklam. Naučila sam tokom predivnih zimskih raspusta koje sam provodila kod moje nane u Gori.

„Hekler“ je puška i najčešće služi za ubijanje. Meni je to dovoljan razlog za to da me baš i ne zanima koje su mu karakteristike...

Pitate se sada odkud „hekler“ i heklica u istoj priči. I za to je razlog prost. Poslanik Šutanovac je pokušao da bude duhovit. Šala se nije primila, ali uvreda jeste.

Reći da svaka domaćica za „hekler“ misli da je mašina za heklanje je uvreda. Nije šala!
Hekla se pomoću heklice i konca. Čisto da objasnim poslaniku Draganu Šutanovcu. Heklanjem nastaju najdivniji ručni radovi koji su nekada bili nezaobilazni dekor u skoro svim domovima. Naše bake, tetke, mame su to vredno pravile, ulepšavajući njima svoje domove. Nažalost, ta vremena su prošla.

Danas su „hekleri“ preuzeli primat. Svakog dana čujemo šta oni „naprave“. U novinama i u vestima najčešće pročitamo i vidimo ko je sve ubijen tom puškom. Bilo da su ratovi ili obračuni kriminalnih bandi, to oružje je, “čini se”, nezaobilazno.

Većina domaćica zna šta je „hekler“ i nije to ništa čime bi se one hvalile. Jednostavno, takvo je vreme došlo. Domaćice su obrazovane i informisane. Zato je uvreda velika i zato je većina žena bila prozvana.

Nama ostaje da verujemo da je reč o neuspeloj šali Dragana Šutanovca. Iako, nažalost, izvinjenja nema nigde na vidiku. A priznaćete da su bila lepša vremena kada se „mahalo“ heklicama, a ne „heklerima“.