Hoću da se menjam!


Profimedia
Čovek koji je doveo vaterpolo reprezentaciju Srbije do titule šampiona Evrope i zlatne medalje na olimpijskim igrama imao je i ima mnogo razloga da bude prezadovoljan onim što je učinio tokom poslednjih 12 meseci!
Ipak, ovaj dobroćudni div ne bi bio to što jeste da se zadovoljava učinjenim, bez obzira na to što je bukvalno osvojio sve.
Za čitaoce "Alo!" otkrio je šta bi voleo da promeni u godini koja je tek počela.
- U 2017. godini želeo bih da promenim samo jednu stvar - sebe! - počeo je priču Savić.
Najviše sam se obradovao fudbalskoj lopti
Deca su se oduvek najviše radovala novogodišnjim i božićnim praznicima. Tako je bilo i sa malim Dejanom Savićem.
- Nisam tačno siguran da li je bio doček 1981. ili 1982. Tada sam na poklon dobio pravu kožnu fudbalsku loptu. To je tada bila retkost. Definitivno sam se tom poklonu najviše obradovao - priseća se Savić.
Savić je svestan da je već prvih dana nove kalendarske godine počeo novi ciklus rada sa "delfinima". Kruna tog rada trebalo bi da stigne 2020. odbranom titule olimpijskog šampiona na Olimpijskim igrama u Tokiju.
- Godinama dokazujemo da je u sportu nemoguće u stvari moguće. Kada ste takmičari, kao što smo moji igrači i ja, brzo zaboravljamo uspehe. Zatvorili smo jedan krug i sada ciljamo nove domete - jasan je čovek koji je sa reprezentacijom Srbije od 2013. kao trener osvojio osam zlatnih medalja.
Kada vraća film na 2016, Savić će jedan poseban momenat pamititi do kraja života.
- Nikada neću zaboraviti druženje sa našim olimpijcima u avionu na povratku iz Rija. Bilo je nezaboravno. Atmosfera je bila fantastična. Svi smo bili srećni, zadovoljni i posle mnogo vremena opušteni. Logično, uradili smo posao na najbolji mogući način - priseća se bivši trener Crvene zvezde iz vremena kada su crveno-beli postali klupski šampioni Evrope.
Za Savića je 2017. počela mirno i bez euforije. Kako sam kaže, to je njegova tradicija.
- Nikad nisam voleo novogodišnju histeriju. Uvek mi je bolja "repriza". Ponovo sam zaspao pre ponoći - objasnio je Savić.
Praznici su suninim za prase na ražnju
Sećanje Dejana Savića na praznične dane tokom detinjastva svodi se na nekoliko stvari.
- Uvek mi je bila puna kuća rođaka. Naravno, sećam se jasno kao dan i đakonija na trpezi. Nije moglo da prođe bez ruske salate, a uvek je bilo i prase na ražnju - seća se on.