I noć pred smrt zajedno smo gledali košarku

Iako je proslavljeni stručnjak u poslednjih 15 godina imao više hirurških intervencija na srcu (tri bajpasa i stent) porodica i prijatelji su verovali da će se Ranko još neko vreme uspešno boriti sa teškom bolešću.
U stan Ranka Žeravice, u centru grada, čitavog dana su dolazili njegovi košarkaški saborci. Stoički, dostojanstveno, izraze saučešća primala je Rankova supruga Zagorka. Svi su znali za njihovu veliku ljubav, koja je i počela u proleće 1957. godine. Ona je bila košarkašica OKK Beograda, on trener Radničkog. Pet godina kasnije su se venčali i do kraja su uživali u zajedničkoj strasti - košarci. Uz košarku su se i rastali...

U razgovoru za „Alo!“, gospođa Zagorka objašnjava koliko je njen Ranko do kraja bio privržen sportu u kojem je ostavio neizbrisiv trag.
- Ranko se hrabro borio do poslednjeg momenta. Preminuo je ujutru, a samo noć pre toga zajedno smo na TV-u gledali utakmicu NBA lige između Čikaga i Bruklina. Oboje smo navijali za „Bulse“, pre svega zbog Nikole Mirotića. Mi smo se zahvaljujući košarci upoznali, živeli smo za taj sport i kroz njega. Nisam ni mogla da prepostavim da će se ovo desiti, iako smo znali da je bolestan i da se muči. Znate, za tako nešto nikad niste spremni - pričala nam je Zagorka, kojoj su juče u znak podrške u dom došli njene košarkašice, predstavnici KSS-a, komšije, rodbina...
Za četvrtak ujutru bilo je ugovoreno da po Ranka automobilom dođe prijatelj Miketa Đurić, najbliži saradnik još s početka sedamdesetih, iz vremena stvaranja velikog Partizana.

- Pre dva dana smo ga izveli iz klinike „Dedinje“, gde je imao punu pažnju i negu kod doktora Boška Đukanovića. Dogovorili smo se da ga u 10.30 odvezem na rutinsku kontrolu. Nisam mogao ni da pretpostavim da će mi Zaga javiti: „Ranko je preminuo“. Odmah sam došao i zatekao mog prijatelja kako nepomično leži na krevetu u dnevnom boravku. Veoma mi je teško, ali mi je velika čast što sam bio deo njegovog života, jedne velike karijere. Ne mogu da zamislim sledeći dan bez mog Ranka - kaže Miketa Đurić.
Čitav region, Evropa i svet žale za odlaskom legendarnog Žeravice.
Tištalo ga je to što se sportom danas bave samo deca bogatih
- U poslednje vreme najviše ga je tištalo to što samo bogata deca mogu da se bave sportom, dok su ona talentovana, a siromašna, u zapećku. Bolelo ga je što je fizička kultura nepopularna, što su deca gojazna, krive kičme... Smatrao da država mora nešto da uradi i promoviše školski sport, kao i da se ne dozvoljava deci od 13-14 godina da odlaze u inostranstvo jer najčešće propadnu. Mirotić je samo jedan od retkih koji su uspeli. Tako je u svim profesijama u Srbiji, najtalentovaniji odlaze. Ranka je to mnogo bolelo - kaže Zagorka Žeravica.
Napustio nas je košarkaški Dositej Obradović
Božidar Maljković je do poslednjeg dana bio uz Ranka Žeravicu. Bili su kućni prijatelji, Boža ga je redovno obilazio i u bolnici. Svakodnevno su razgovarali o košarkaškim i životnim temama. - Mnogo mi je teško. Sve manje je ljudi s kojima možete tako kvalitetno da provedete vreme i da mnogo naučite. Napustio nas je čovek briljantnog uma, persona puna radoznalosti, kome bi trebalo podići spomenik od Ljubljane do Skoplja. Ranko je od svih trenera najviše uradio za jugoslovensku košarku. Ako je profesor Aleksandar Nikolić bio patrijarh srpske košarke, onda je Žeravica košarkaški Dositej Obradović. Udario je temelj za naš trenerski zanat. I prethodnih dana je insistirao na tome da je vreme da treneri ponovo obuku trenerke, da ostave internet, da se ne bave menadžerisanjem i biznisom, već da se vrate zanatu - rekao je juče za “Alo!” Božidar Maljković. D. J. B.
Maradona ga je gledao kao božanstvo!
Dočarao nam je Maljković koliko je Žeravica bio cenjen u Španiji, Italiji, naročito u Argentini, gde je s uspehom bio selektor 1979. i 1980. godine.
- Tih godina smo Ranko i ja išli da gledamo utakmicu Makabija i na aerodromu u Atini smo sreli Maradonu. Nikad neću zaboraviti reakciju velikog Dijega. Kad je video Ranka, prišao nam je i gledao ga kao božanstvo - priseća se Maljković.
