Dragana Tomić
RAS

Jasenovac - paradigma srpskog stradanja, sinonim srpske tragedije i naš večni košmar. Poprište varvarskih metoda, koje su prevazišle i nacističke.

Nijedna država nije imala posebne logore za decu. NDH jeste. U procesu „pročišćenja Hrvatske nacije“, srpska deca bila su prva koja su ubijana, zajedno sa odraslima, čak i ako su ih majke još dojile.

Priče jasenovačkih stradalnika su neispričane. Vozili su ih u prljavim, krcatim teretnim vagonima u ustaške kazamate. Koliko njih je prošlo kroz jasenovačku kapiju smrti? Igre brojkama su uvek kontraproduktivne, jer pre upuštanja u bilo kakvu raspravu o broju stradalih u Jasenovcu treba imati u vidu da se iza tih brojeva kriju ljudi, ličnosti sa ostvarenim, prekinutim ili tek započetim biografijama, da bilo koji broj, bez obzira na to koliko je velik, treba posmatrati kao zbir pojedinačnih ugašenih života, dakle jedan, plus jedan, pa još jedan, plus... Ubijeni zbog pogrešnog imena, prezimena i vere.

Teško je razumeti da niko nije pokušao da oslobodi Jasenovac. Da li je to slika našeg tragičnog mentaliteta, oličenog u stajanju u redu za klanje sa lažnom nadom da će zlo prestati ili da će ga neko drugi pobediti? Teško je reći, ali i danas često vidimo ostatke tog tragičnog mentaliteta jer mnoge stvari, naravno ni blizu tako tragične i velike, ali svejedno negativne, trpimo u nadi da će nako drugi ili nešto drugo da nam pomogne.