Nataša Šabaković
Rajko Ristić
Nataša Šabaković

Rajko Ristić

Nataša Šabaković, Foto: Rajko Ristić

Neke je preuzela kao novorođenčad, druge nešto kasnije, a do njihove 15 godine, odnosno do završetka osnovne škole svima njima je poput majke, i to majke velikog srca. Po stažu, ona je trenutno jedna od najiskusnijih SOS mama u „Dečijem selu Kraljevo“, jer je tamo od samog osnivanja. 

Kada je počela da radi, napunila je 32 godine. Svoju decu nije imala, ali je zato, kako kaže, osećala veliku želju i potrebu da se ostvari i ispuni kao majka.

- Procenila sam tada, i nisam se prevarila, da imam puno snage, volje i energije za majčinstvo i roditeljstvo, pa sam mislila - šteta da sve to propadne, bolje da to svoje uložim u one kojima je ljubav najpotrebnija - priča Nataša.

Nataša kaže da se dok kuva ručak, oblači decu i sprema ih za školu oseća kao svaka druga biološka mama i da radi baš sve stvari kao i druge majke - odlazi u školu na roditeljski, vodi decu u igraonice, na rođendane i izlete. Nervira se kad ne jedu kako treba, kad ne uče, kad ne slože obuću, kad ostave haos u kupatilu. Sreće se, kao i drugi roditelji, svakodnevno s brojnim problemima i izazovima vaspitanja, jedino što ona deci o kojoj se brine i s kojom živi u kući smeštenoj u „SOS Dečijem selu“ u Kraljevu nije biološka majka. Ipak, to decu ne sprečava da je zovu mama.

Činjenice o „SOS Dečijem selu Kraljevo“

- U jednoj SOS porodici u selu može živeti najviše šestoro dece 

- Braća i sestre nikada se ne razdvajaju kada o njima preuzimaju brigu SOS roditelji 

- Svaka porodica ima svoju kuću

- Kada postanu zreli za sledeći korak, obično kada završe osmi razred, dečaci i devojčice odlaze u Zajednicu mladih, gde ostaju dok ne završe srednju školu 

- Briga o deci obezbeđena je dok se deca ne osamostale 

- 70 odsto rada „Dečijeg sela“ finasira se iz donacija 

- Organizacija je posvećena brizi o deci i pružanju podrške najugroženijim porodicama

- Većina dece me zove mama, ali to meni uopšte nije važno, mogu da me zovu kako god hoće. Najbitnije mi je da mi ovde u kući lepo živimo, da lepo funkcionišemo, da se slažemo i da deca napreduju. Vezala sam se za svako dete koje sam odgajila i koje gajim. Prvi dečak kada je otišao u Zajednicu mladih, mislila sam da neću preživeti. Sećam se, tada sam istrčala iz kuće i otišla kod savetnika porodice da plačem. A kada sam se vratila, sva deca koja su ostala u kući su plakala, jer i ona se međusobno vezuju, kao u svakoj drugoj normalnoj porodici. Ti rastanci mi najteže padaju, bez obzira na to što se i dalje viđamo. Oni i kad napuste moju kuću, dolaze vikendom, za raspust - ostaju da prespavaju u kući, obraćaju mi se za savet ili pomoć... Uvek sam tu za njih - priča ona i dodaje da deca o kojoj se brine nisu njen posao, već život, i da nema te stvari koju za njih ne bi uradila.

 

 

 

Dečije selo Kraljevo

privatna arhiva

Dečije selo Kraljevo, Foto: privatna arhiva

- Dete koje tek dođe zahteva više pažnje, pa se trudim da s njim što više razgovaram kako bi steklo poverenje i shvatilo da mi se može u svakom trenutku obratiti bez straha, da ga neću osuđivati što god da uradi, nego da sam tu da mu pomognem i da ga volim. Svako dete je različito, pa je i vreme koje im je potrebno da se opuste, naviknu na novu sredinu, na mene i na ostalu decu različito. Veća deca teže se prilagođavaju, dok je s manjima lakše, ali je zato fizički napornije. Znaju i da se posvađaju. Pubertetlije često nemaju tolerancije prema manjima, idu im na živce... Bude svađa i ljubomore kao u svakoj porodici, pa ponekad moram da smirujem situaciju dugim razgovorima - objašnjava Nataša.

„Dečijem selu“ u Kraljevu potrebnu su SOS roditelji

„SOS Dečija sela Srbije“ ponovo su u potrazi za SOS roditeljima, odnosno ženama hraniteljicima ili hraniteljskim parovima koji bi u „SOS Dečijem selu Kraljevo“ brinuli o deci bez roditeljskog staranja koja tamo odrastaju. Hranitelji mogu biti ljudi koji su pre svega spremni da svoj život dele sa drugom decom i spremni na velike izazove koje deca bez roditeljskog staranja nose sa sobom. Formalni uslovi su da osoba ima između 28 i 45 godina, da je psihofizički zdrava, da ima najmanje završenu srednju školu, da je državljanin Srbije i da je spremna da prođe edukaciju kako bi dobila licencu za hraniteljstvo. Za razliku od klasičnog hraniteljstva, „SOS Dečija sela“ imaju i dodatne uslove - da hranitelji dođu da žive u Kraljevo, gde će im biti obezbeđena kuća od 140 kvadrata, pravljena za osmočlanu porodicu. Sa hraniteljima se zasniva radni odnos (ukoliko je reč o paru, radni odnos se zasniva sa jednim roditeljem) i oni za to dobijaju platu, penziju i sve ostale beneficije.

  

Komentari (3)

dana

09.10.2017 20:39

svaka cast...prelepo...

slađa

09.10.2017 20:44

Bravo Nataša i velika podrška! Ti si pravi uzor svima.

andzy

09.10.2017 21:09

Divno i plemenito, baš me raznezio ovaj tekst... svaka cast.