Raspeće Hristovo
Wikipedia
Raspeće Hristovo

Wikipedia

Raspeće Hristovo, Foto: Wikipedia

Na njemu je, na brdu Golgota, na današnji dan raspet i Hrist, zajedno sa dvojicom razbojnika.

Danas farbamo jaja, simbole novog života za predstojeći Vaskrs u nedelju, idemo u crkvu po podne da celivamo plaštanicu, najstrože postimo. Danas zvona na crkvama ne zvone. Još važnija dimenzija ovog velikog i tužnog praznika je duhovna poruka koju ne smemo nikada smetnuti s uma - pobeđena je smrt na radost života!

Otac Ljuba Ranković, kaže za „Alo!” da je Hristova smrt, a posebno njegovo vaskrsenje koje je usledilo, stvorilo od “sramnog drveta - krsta” simbol najuzvišenije religije, koja već 2.000 godine poštuje čitava civilazacija.

- Ujedno, na današnji dan dogodio se najveći zločin u istoriji ljudskog roda, kada je osuđen i raspet Hrist! Veliki petak, takođe, ima i dodatnu tragičnu notu jer su Gospoda Hrista izdali i ostavili i razbežali se svi njegovi učenici, osim Svetog Jovana Bogoslova. S druge strane, veliki podvig Velikog petka i dostojanstvo ljudskoga lika i čoveka sačuvale su žene! Pre svega, njegova majka Presveta Bogorodica i žene mironosnice, koje su bez uzmaka bile uz Hrista i sa njim u svim trenucima njegovog stradanja - od suđenja do raspeća. Upravo njih je Gospod Hrist i počastvovao tako što se, po svom vaskrsenju u nedelju, prvo javio ženama, odnosno Mariji Magdaleni - objašnjava otac Ranković.

Prema njegovim rečima, sve se to desilo u vreme Pontija Pilata, rimskog namesnika u Judeji, koji je tamo stolovao od 26. do 36. godine nove ere.

Nema života bez smrti!

Otac Ljuba Ranković podseća nas da je vladika Nikolaj, počinjući svoju besedu na Veliki petak, jednom prilikom rekao: „Evo dana koji je sav noć! Zločin je toga dana zamračio sunce, sve se toga dana skrilo i postidelo nad zločinom koji je urađen nad sinom Božjim.“ - Za Hristovu smrt i vaskrsenje apostol Pavle je rekao: „Ako nema vaskrsenja, uzalud je vera naša.“ U tome je suština hrišćanstva. Mislim da bi Crkva trebalo da uvede u svakodnevnu upotrebu pozdrav „Hristos vaskrse!” među hrićanima. O tome se čak i razmišlja - kaže otac Ranković

- On će ostati upamćen i po tome što ga je njegova žena bezuspešno molila da oslobodi Gospoda Hrista „jer na njemu nema nikakve krivice”. Hrist je ipak razapet u deveti čas tog dana, odnosno u tri sata po podne. U svim našim hramovima i onim širom sveta, u četiri sata počinje popodnevno bogosluženje i iznosi se plaštanica, koja simbolizuje Hrista. Narod je celiva do Vaskrsa. Zvona ne zvone na crkvama, upotrebljavaju se takozvana klepala. To je najtužniji dan u celoj godini, crveno je slovo, neradni dan. Pobožni ljudi ne jedu ništa sve dok ne celivaju plaštanicu - navodi naš sagovornik i dodaje da je običaj da na taj dan domaćice farbaju jaja, a dečica im pomažu.

- To se radi u znak sećanja na Mariju Magdalenu, koja je po Hristovom raspeću uspela da dođe do rimskog cara Tiberija i optuži Pilata za strašni zločin nad Hristom. Pilat je potom smenjen i proteran, a ona je cara Tiberija pozdravila držeći u ruci crveno jaje i prvi put izgovorila najveći hrišćanski pozdrav: “Hristos vaskrse! Vaistinu vaskrse!”. Crvena je boja je od tada simbol hirišćanstva, predstavlja nevino prlivenu Hristovu krv i pobedu života nad smrću - napominje otac Ranković, upozoravajući nas da nikad ne zaboravimo duhovnu dimenziju Velikog petka i Vaskrsa uopšte - da je Hrist postradao za nas, kao i da slavimo pobedu života nad smrću!

Komentari (4)

rada tomasevic

14.04.2017 09:20

nema zivota bez smrti.NE.smrti nema bez zivota i kome ovajbombe valja.kako ces umrijeti ako se ne rodis.ako drugom moze valjati bombe trebinjki NE.

crna trojka

14.04.2017 10:53

@rada tomasevic - Које силе тебе гоне? Брзо у цркву, моли се Богу. Да ти помогне некако.

srbin

15.04.2017 01:24

@rada tomasevic - ZASTO DA SE ZALI KAD JE BOG OZIVEO BOG JE BIJO JEDAN DAN MRTAV I ZIVI VECNO ZASTO SE ZOVE VEKILI PETAK ZASTO SE NE ZOVE CRNI PETAK

ana

14.04.2017 10:56

Kakva tuga bre. Bilo je tuzno dok se nije saznalo da će da VASKRSNE. Dosta tuge narode svaki dna je veseo.Posto znmo kraj priče nema tuge.