Enis Sadiku
RAS

Sreću u nesreći imala je devojčica L. Đ. (7), koju je u naivnoj dečjoj igri u utorak ranila sestra od tetke N. J. (7), ali nažalost nije uvek tako. Ovoga puta izbegnuto je ono najgore, ali devojčici za čitav život ostaje breme da je mogla da usmrti sestricu. Naravno, za to nisu kriva deca već odrasli koji ne razmišljajući ostavljaju oružje nadohvat dečjih ručica. Deda devojčica, čija je puška, sad se sigurno jede zbog nemilog događaja, ali...

Nesreća se desila zbog gluposti i nerazmišljanja. Radi dece, koja su naša budućnost, ne smemo sebi dozvoljavati takve greške. Oružje treba da se nalazi van domašaja najmlađih, u sefovima i odvojeno od municije, to je prvi i najvažniji korak. Drugi korak bi bio edukacija dece, odnosno objašnjavanje da pištolj i puške ne služe za igru, već da ubiju. Ponavljam, deca ne znaju čemu služi oružje, ali zato smo mi tu da im objasnimo i naučimo ih koja mu je namena. Fakat je da su deca radoznala i da mogu da pronađu sve skriveno u kući, ali zato postoji razgovor sa njima, kako ne bi završili na stranicama crne hronike.

Još uvek se sećam nemilog događaja kada je drugar pronašao očev pištolj, uperio ga prema tadašnjoj devojci i ona je ostala doživotno u kolicima. Mislim, da je on kojim slučajem bio upoznat sa tim koja je namena oružja, ni u jednom trenutku ga ne bi uzeo u ruke. Ali to je uradio i znam da ne prođe ni dan a da se on ne kaje zbog toga. I zato, kako se neko od vas ne bi kajao zbog nepromišljenosti, mislite na vreme, sklonite oružje od dece, a njih naučite da ono nije igračka.