Leontije uz pomoć Serafima dolazi na mesto gde je bilo  blago
Fotografija iz knjige "Tajne ost
Leontije uz pomoć Serafima dolazi na mesto gde je bilo  blago

Fotografija iz knjige "Tajne ost

Leontije uz pomoć Serafima dolazi na mesto gde je bilo blago, Foto: Fotografija iz knjige

To je u tom trenutku bilo od neprocenjive vrednosti i važnosti. Oni koji su blago sačuvali slavljeni su gotovo kao nacionalni heroji, iako je policija, izgleda, prema pojedinima od njih, ispostaviće se sasvim opravdano i s razlogom, otpočetka gajila određenu rezervu i sumnju. Svi oni su se, međutim, i godinama posle rata trudili da pokažu svoju lojalnost i odanost državi. U tome je naročito prednjačio iguman Leontije.

On će, recimo, biti ključni čovek i u procesu vraćanja zlata i dragocenosti koje su Nemci odneli iz Ostroga 1941. godine. Zvanični zahtev Jugoslavije Nemačkoj zasniva se upravo na izjavi Leontija Mitrovića kao očevica i krunskog svedoka. Uz izjavu profesora Andrije Koprivice to je bio neoborivi dokaz pred međunarodnim sudom koji je odlučivao o tom zahtevu Jugoslavije.

Leontije nadgleda iskovanje konzervi kraj Donjeg manastira

Fotografija iz knjige "Tajne ost

Leontije nadgleda iskovanje konzervi kraj Donjeg manastira, Foto: Fotografija iz knjige

U toj izjavi iguman Leontije uglavnom ponavlja da mu je povereno na čuvanje: četrnaest sanduka i kofera kraljevskog blaga, jedna gvozdena kasica i jedno Rafaelovo platno u rolni. Uz to Uprava manastira je primila na čuvanje i deset sanduka zlata Narodne banke i petnaest vreća novca u apoenima od po hiljadu dinara - ukupno 375.000.000! Ni tada Mitrović nije pomenuo da je igde ostao ijedan neprijavljeni zlatnik, a kamoli kakve druge basnoslovno vredne dragocenosti.

Iz policijskog dosijea Leontija Mitrovića jasno je da je u Ostrogu ili u njegovoj neposrednoj blizini postojalo “dežurno oko” koje je danonoćno motrilo ko dolazi i s kim se druži stari iguman, baš kao što je u stopu praćen i Petar Koprivica. Pažnja je posebno pojačana kada su po Nikšiću počele da zveckaju zlatne turske lire i napoleoni, a Koprivica počeo da obrće zamašne pare. Tako je bilo sve do avgusta 1952. godine, kad je Udba uzela pod svoje ovog predratnog kafedžiju koji je držao han u Ostrogu. Pritešnjen dokazima, svestan da “Ozna sve dozna”, on je izgleda brzo propevao i počeo da otkriva skrovišta u kojima je krio blago.

 Leontije pokazuje gde treba tražiti zlato

Fotografija iz knjige "Tajne ost

Leontije pokazuje gde treba tražiti zlato, Foto: Fotografija iz knjige

Znatno pre otkrivanja zlata i ćoravi iz bliže okoline Leontija Mitrovića i Petra Koprivice zapazili su da se oni razmeću novcem, da se kupuju, grade i popravljaju stanovi, podižu monumentalni spomenici.

- Leontije je, na primer, započeo grobnicu u ostroškim stenama. Da je za faraona, ne bi joj mane bilo - kaže Risto Vuković - ali su radovi bili obustavljeni nakon njegovog hapšenja. Signal za uzbunu je došao od šefa Udbe iz Čačka, koji je preko nekog svog čoveka iz službe doznao da mu je Nikšićanin Petar Koprivica prodao trideset-četrdeset zlatnika. Iskustvo me je učilo da u svemu opreznost i taktičnost nije naodmet. Pozvali smo tog čoveka iz Čačka da dođe i suoči se sa Petrom Koprivicom i to organizovali u strogoj konspiraciji u Podgorici - Sića Pavlovića sam samog uputio u Nikšić da dovede Koprivicu.