Dušica Ikonić
Facebook/Dušica Ikonić
Dušica Ikonić

Facebook/Dušica Ikonić

U početku je bilo malo čudno: Dušica Ikonić, Foto: Facebook/Dušica Ikonić

- Rođaci pokojnika daju duplo veći bakšiš nego svatovi. Malo je čudno u početku - peva se i plače u isto vreme, ponekad se neko i onesvesti, ali šta je, tu je - posao je posao - kaže pevačica Dušica Ikonić za "Kurir".

Ona je u nekoliko navrata pevala na vlaškim sahranama u Negotinskoj Krajini, koje su poznate po tome što se, pored jecaja i leleka, na njima peva i igra, obilato se jedu razne đakonije, popije se dosta alkohola, a ponekad i kolo zaplete.

- Njima je tamo to potpuno normalno. Kad neko umre, kao da je svadba u pitanju, pogodi se orkestar. Ako se za svadbu po članu orkestra plaća 500 evra, za pevanje na sahranama kreće se od 800 do 1.200 evra - kaže pevačica.

Ona kaže da nije znala za taj običaj u da je prvi put angažovana potpuno slučajno, jer se u "pravom trenutku" zatekla u tom kraju.

- Kad su me pitali da pevam na sahrani, bila sam šokirana. Tri puta sam ih pitala da ponove. Međutim, na kraju sam pristala - dodaje Dušica, koja je postala poznata po svom učešću u emisiji "Pinkove zvezde".

Ona kaže da je pevala na četiri-pet sahrana.

- Muzičari se najčešće pozicioniraju u kući ili u dvorištu i sviraju, dok se ožalošćeni okupljaju. Porodica naručuje pokojnikove omiljene pesme, pa sam tako pevala "Kuće male krečene u belo", "Oče moj, veliki oče" ili od Zorice Brunclik "Eh, kada bi me majka ponovo rodila"... Atmosfera je takva da čovek može da zaboravi da je na sahrani. To tako traje tri-četiri sata i završava se kad povorka krene na groblje.

Etnolog Bojan Jovanović kaže da običaj ima korene još u prastaro doba, kad su narodi prilikom sahrane praktikovali takozvani mahiski smeh. Smejali su se ne bi li radošću obezbedili za pokojnika vitalnost koja je potrebna da lakše pređe u drugi svet. Pevanje na sahranama predstavlja istu stvar, cilj je da se mrtvacu napravi lakši prelaz iz života u smrt.

Inače, u pojedinim selima u Negotinskoj Krajini postoji i običaj otkopavanja pokojnika sedmog dana posle sahrane. To se činilo da bi ga još jednom "obgrlili" sunčevi zraci, a familija umila i počešljala. Groblja u tom kraju specifična su i po tome što se u njima nalaze ogromne grobnice, koje izgledaju kao kuće i opremljene su skupocenim nameštajem.

Komentari (4)

Goga

19.03.2016 23:39

Ja sam platila 1 pesmu za ispracaj ocu 100 e a tokom ugovaranja "tamnoputi"violinista mi je rekao da on ne zaradjuje u ovakvim situacijama kao neki(pazite,1 pesma dve tamburice a sto e???)posto mi je i suvise bio bolan povod nista nisam komentarisala jer neko vidi odozgo sve.

Marija Negotin

20.03.2016 02:24

@Goga - To je obicaj kod nas bas kako je rekao Bojan.

Gale

21.03.2016 02:55

@Goga - Ne razumem ove negativne glasove jer je tekst ok.Cesto idem na Novo groblje i vidim i tamburase,trubace na ispracaju i deluje vrlo emotivno i bez pompe...pesma do vecnog pocinka a nisam za tarapanu i šatru.

branislava

20.03.2016 06:25

prisustvovala sam jednom takvom cirkusu. na tim sahranama svega ima samo ne poštovanja prema pokojniku , vidna je težnja da se i tu pokaže materijalna premoć. Šokantno ali istinito