Pištolj menjam za četkicu


Aleksandar Dimitrijević
Sa svojih 50 godina je i dalje profesionalna sportistkinja, ali ne krije da joj je spremanje za osme Olimpijske igre mnogo teže nego za prve. I postaće tek druga sportistkinja u istoriji koja je toliko puta učestvovala na najvećoj sportskoj smotri.
- Aktivno i profesionalno bavljenje sportom mi je sada mnogo teže nego kad sam bila mlađa. Teže stižem do rezultata, treba mi dosta vremena i ne mogu da pravim pauze jer se teško vratim. Došlo je vreme da se okrenem drugim stvarima.
- Da li nam to nagoveštavate penziju?
- Posle ovih Olimpijskih igara idem u penziju. Nastaviću da uživam u životu, jer sam ispunila sve u sportskoj karijeri. Ima dosta toga čime sam želela da se bavim, ali nisam mogla. Na primer slikarstvo. Imam potvrdu prijatelja slikara da sam talentovana, čak je i predložio da me priprema za akademiju. To bi bilo preterano, ali jedva čekam da mogu da odem na godišnji odmor kad se meni hoće. Ipak, ne mogu da ne budem uz sport.
- Znači prelazite u trenere?
- Baš tako. Za sada sam samo savetnik, jer se i dalje takmičim. Sa ćerkom Leom ozbiljno radim, ona je u juniorskoj reprezentaciji.
- Da li ste podržali ćerku u bavljenju streljaštvom?
- Koji vrhunski sportista ima dete uspešnog sportistu? To je retko. Kada je već to bila njena želja, podržala sam je jer se zaljubila u streljaštvo. Sin Luka je takođe hteo streljaštvo, ali sam mu rekla: „Nemoj, sine, molim te, ima vremena.“ Može kasnije da počne da se bavi tim, a sada trenira plivanje.
- Jedna ste od retkih žena koja je uskladila profesionalnu sportsku karijeru i vaspitavanje dece?
- Sport mi je bio broj jedan ceo život, promenio me iz korena. Bila sam povučena i stidljiva, a vidite me sada. E, onda su došla deca i ona su postala najvažnija. Rađala sam ih tačno usred olimpijskog ciklusa, vidi se da je to isplanirano.
- Šta ste još dobili sportom?
- Sve sem - novca. Ali nisam se nikad žalila!
- Srbija je ponosna na vas i vaše medalje, a na šta ste vi najviše ponosni u Srbiji?
- Ponosna sam na Srbe. Kratko i jasno. Volim ovu državu, ovaj narod, a Beograd ne može da se poredi ni sa jednim drugim gradom. Svašta sam izdržala, svašta proživela i verujem da sve ide ka boljem. Zašto to propustiti? Gde god da odem bila bih stranac.
Najbolji rezultati na OI
Seul 1988. zlatna medalja (vazdušni pištolj), bronzana (malokalibarski pištolj)
Barselona 1992. srebrna medalja (vazdušni pištolj)
Atlanta 1996. 4. mesto (vazdušni pištolj)
Sidnej 2000. srebrna medalja (vazdušni pištolj)
Atina 2004. srebrna medalja (vazdušni pištolj)
Peking 2008. 6. mesto (vazdušni pištolj)
London 2012. 18. mesto (malokalibarski)
Za Uskrs vodim decu u crkvu
- Kako ćete provesti poslednji veliki praznik pred završne pripreme za Rio? - Već 4. maja idem na pripreme. Uskrs ću slaviti tradicionalno. Moj otac je bio vojno lice, pa nismo slavili. Nažalost, nisam odgajana u duhu vere, ali sada slavim pre svega zbog dece i vodim ih u crkvu.
Sa Novakom na kavijar
- Čini se da u olimpijskom timu Srbije atmosfera nikad nije bila bolja...
- Mi smo svi drugari bez obzira na godine. Bodrimo jedni druge. U Pekingu nas je Novak vodio na meč, i to u deo za tenisere. Oko nas je bio losos i kavijar, sve je bilo „vau“. Tada sam se slikala i sa Rodžerom Federerom.