Puno mi je srce zbog Pecine dece!


Majka velikog Pece Brzakovića, čije je srce iznenada prestalo da kuca pre četiri godine, poput amajlije iz prvih redova u „Areni“ sa suzama u očima bodri naše heroje. Nisu joj ostali dužni, jer joj posle svake pobede polete u zagrljaj i ljube joj ruke u znak zahvalnosti za sve što je Peca učinio za njih.

- Puno mi je srce zbog Pecine dece, kada vidim njih, kao da vidim njega. Moj sin ih je izveo na pravi put, pomogao im da izgrade uspešne karijere i budu dobri ljudi. Toliko ih volim, to su zlatni momci, ponosna sam na njih. Nema sumnje da bi i moj sin, da je živ, bio ponosan na sve što su uradili - sa setom u glasu priča majka Rada.

Prisetila se zatim Radoslava svog Pece i toga kako je te iste momke koji danas čine čuda na Evropskom prvenstvu dovodio kući da se okrepe posle napornih treninga.
- Dolazili bi s vremena na vreme, a ja bih im pravila pitu sa spanaćem, to su najviše voleli. Znam i da je golmana Mikija Aksentijevića nazivao sinom, najčešće je Peca upravo sa njim dolazio i pričao o tome koliko je dobar momak. Često sam išla na njihove mečeve, a Peca im nikada nije dao da se svađaju, uvek bi se isprečio između njih i pričom to rešio - rekla je Radoslava, koja je opisala i kako se osećala kada je Miloš Simić zatresao mrežu protiv Ukrajine u poslednjoj sekundi četvrtfinalnog dvoboja.
- Skočila sam najviše što sam mogla uvis od sreće. Sreća da mi srce nije stalo jer sam bila toliko uzbuđena da nisam mogla da se smirim. Presrećna sam zbog svega lepog što im se dešava i što živi sećanje na mog Pecu. Zaslužili su to - zaključila je Radoslavka Brzaković.

Svaki dan pričam s Pecom
Koliko joj nedostaje sin, najbolje opisuju sledeće Radine reči: - Nema ničeg goreg nego kad roditelj sahrani dete. Svaki dan idem na groblje i pričam sa Pecom. Tako mi je nekako lakše. Bio je najbolji sin na svetu, nikada se nismo svađali. Uvek je govorio: „Ti, majko, viči, a ja ću da slušam.“ Eto kakav je bio moj Peca - tužnim glasom će Radoslavka.