Boško Kozarski
privatna arhiva
Boško Kozarski

Privatna arhiva

Boško Kozarski, Foto: Privatna arhiva

Još ne stupivši na sveto tlo, potvrdi se rečju Istina stara dva milenijuma. Sve svedoči Njegovu Istinu, sve odiše Njegovom ljubavlju. Zakoračih, kao u san. Svaki kamen, svako biće svedoči neprolaznost duše. Nemi svedoci burne ljudske istorije i umirenja duhovnog. Reči i misli se pokrenuše poput lavine.

Pitanja.
Ima li ičeg svetijeg od zaveta datog životom u Hristu naših svetitelja. Utemeljivši sebe u naš nacion i Veru Istinitu, ostaviše nam u isto vreme i obavezu i slobodu, kao da nas sloboda ne obavezuje još više. Ima li veće časti od blagoslova otaca naših i promisli da baš tada, baš na takav način i baš Tu dobiješ sve što tražiš. Utvrdiš sve što gradio si i da dodaš svoj kamenčić u osmovekovni temelj zajednički. Može li čovek više da ište?

Liturgija. Lagano, iznutra, svaki atom našeg ovozemaljskog hrama, našeg tela, budi se i nepogrešivo otpevava u Slavu Božiju. Sa viševekovnog temelja, opet kao u snu, nađosmo se na višemilenijumskom, sjedinjeni, sabrani u Hristu.

A pitanja isčeznuše, jer se jednim odgovorom istovremeno odgovara na sva pitanja. Odgovor koji nam je još od začeća dat, samo ga je bilo potrebno pronaći, u sebi. Amin.

Namera je naša zabluda, jer je Promisao jedini put. Prepušteni, sa nabujalom ljubavlju prema svim utemeljivačima koji živote svoje posvetiše nama, svojoj braći, vođeni stigosmo da se svima poklonimo, zahvalimo i pomenemo svu braću i sestre naše i sav narod naš pravdoljubivi.

Decenija obnove je za nama. I obnoviće se sve što je vatra progutala, no važnija obnova, obnova Vere naše, biće dugotrajan, nekada naizgled nemoguć posao. Nama naizgled nemoguć, a braći našoj koja na ovom svetom mestu i bitišu, jedini, obavezujući i najsvetiji. Naše je da im ne smetamo, jer za nas i obavljaju sva poslušanja. Neprekidno, kroz vekove.

Ako treba sažeti iskustvo koje doživeh, neka stane u nekoliko reči, većih od veseljene - Ljubav prema Bogu i bližnjima, ponos svetim precima, zahvalnost na sadašnjem trenutku i radost u iščekivanju života budućeg veka.

Rastanak. Buđenje. Sa rajskom razglednicom u očima i duhovnim blagom u duši krenusmo kući. Ili od kuće. Samo je to pitanje ostalo otvoreno.

Komentari (1)

Божа

21.11.2017 08:00

Ко је једном био на Хиландару, не може заборавити тај мир!