Iguman Dimitrije Plećević
Privatna arhiva
Iguman Dimitrije Plećević

Privatna arhiva

Iguman Dimitrije Plećević, Foto: Privatna arhiva

Narod izabrani, sećajući se stvaranja sveta i izlaska iz ropstva, svetkovao je subotu izvršujući zapovest „SEĆAJ SE DANA ODMORA DA GA SVETKUJEŠ. ŠEST DANA RADI I SVRŠI SVE SVOJE POSLOVE, A SEDMI DAN JE ODMOR GOSPODU BOGU TVOME”.

Vaskrsenjem Hristovim, kojim su starozavetni zakon i nada proroka postali ispunjeni, nedelja postaje dan izabrani, dan koji stvori Gospod da se radujemo i veselimo u njemu (Ps. 118).

Vršeći spomen na istorijsko Gospodnje Vaskrsenje i sećajući se, odnosno očekujući svoje savaskrsenje Gospodu, hrišćani su se obavezno okupljali na Svetoj Liturgiji, tvoreći po zapovesti ustanovljenoj na Tajnoj večeri na Veliki četvrtak u Sionskoj Gornici, zajednicu okupljenu oko tela i krvi Hristove.

Za rane hrišćane zabrana odlazaka ili odricanje od nedeljnih liturgijskih sabranja bivali su gori od smrti, pa su oni u nebrojenim slučajevima, braneći veru svoju, postajali žrtve. Sramno pogubljivani po rimskom zakonu, izrugani i prezreni, crkvom su zablistali za večnost, budući do danas proslavljeni kao sveti mučenici.

Savremeni hrišćani, budući mlaki i nezainteresovani za svoju svetu veru, nastavili su da svetkuju dan vaskrsenja kao dan pukog telesnog odmora, krunu kalendarske radne nedelje, zaboravljajući da po zapovesti Božjoj sedmi dan pripada sećanju na Boga svoga.
Ova zapovest zato ima dubok značaj i smisao za nas, opominjući da nismo sami sebi uzrok postojanja, već da su volja i ljubav Boga Trojičnoga izvor našeg bivstvovanja. Stoga, Bogu priliči i blagodarenje.

Dan nedelja je sećanje na dan koga očekujemo, događaj drugog dolaska Hristovog u sili i slavi, što je za drevne hrišćane bila osnovno usmerenje života. I tu nadu su oni, a trebamo i mi, očigledno projavljivali, živo učestvujući u Liturgiji.

Ako poštujemo zapovesti Božje, valja se prema njima odnositi iz suštinskog, a ne prizemnog aspekta i iskoristiti ih kao divno i darovano nam sredstvo na putu spasenja, jer spasenje život večni, Carstvo Božje, treba da bude i ako nije, da postane naš istinski cilj kome težimo.

Komentari (3)

lea

14.08.2017 09:05

Ne postoji u Novom Zavetu nigde zapovest da se jedan dan posebno slavi. Apostol Pavle kaze da nekome je neki dan svet a nekom svi, ali ono sto je bitno je da sve na slavu Bogu radimo. Biti hriscanin to je novi zivot s Hristom, nevezano za neki dan ili za neku priliku. Odvajanje vremena za duhovne stvari bi trebalo biti svakodnevno. Narocito citanje Svetog Pisma i molitva, a u ostalo vreme truditi se primeniti ono sto smo saznali. Zar samo u crkvi smo hriscani? A kad nismo, radimo sta nam volja.

mila

14.08.2017 09:06

Da, zaista, nekada se znalo koji je dan odmora, a to je naravno subota, jer tako piše u Bibliji. Nažalost, danas ogromna većina hrišćana svetkuje nedelju. I ne samo to, nego postoje mnogi praznici, kada se navodno ne sme raditi, pa je tako narušena zapovest, koja kaže da bi trebalo 6 dana raditi, a samo jedan odmarati.

Drita

14.08.2017 09:43

E pa od 7 dana ništa. Ovo je sada kapitalizam novijeg doba i te zapovesti ne važe. To je imalo važnost kod druga Broza. Sada SPC da menja zapovesti.