Spomenik kod Bazilike Superga, mesto tragedije
Profimedia
Sećanje na sjajnu generaciju Torina na mestu nesreće

Profimedia

Sećanje na sjajnu generaciju Torina na mestu nesreće, Foto: Profimedia

Na povratku s prijateljske utakmice iz Lisabona odigranoj u čast kapitena Benfike Fransiska Fereire 4. maja 1949. godine, avion s celom ekipom Torina, u to vreme najjačeg italijanskog tima, udario je u brdo nadomak Torina i srušio se. Niko nije preživio.

Poginula je 31 osoba, od toga 18 igrača, te klupski funkcioneri, novinari i avionsko osoblje. U tragediji poznatoj kao "Superga air disaster" smrtno je stradalo čak deset italijanskih reprezentativaca.

Zadatak da identifikuje poginule imao je Vitorio Poco, legendarni selektor Italije, koji je Azure odveo do dve titule svetskog prvaka (1934. i 1938.).

Spomenik kod Bazilike Superga, mesto tragedije

Profimedia

Spomenik kod Bazilike Superga, mesto tragedije, Foto: Profimedia

Jedan od poginulih bio je Valentino Macola, kapiten i simbol "Grande Torina", u 1940-im godinama ponajboljeg svetskog tima i otac Sandra, legende Azura i ikone najjačeg Intera u istoriji, onog Ereinog iz 1960-ih.

Torino je osvojio i titulu šampiona neposredno nakon tragedije jer su se glavni rivali pokazali kao vrhunski sportisti i ljudi pre svega. Kako je Torino ostao bez celog tima, morao je kraj prvenstva da igra s juniorima, a svaki tim koji je do kraja igrao s njima, takođe je igrao sa svojim klincima. Torino je u tim utakmicama slavio i obranio titulu.

Na dan sahrane gotovo milion ljudi je izašlo na ulice da oda počast možda najvećem timu koji je ikad kročio na italijanske terene.

Mesto nesreće

Profimedia

Mesto nesreće, Foto: Profimedia

Šok nakon nesreće bio je toliki da je reprezentacija Italije na Svetskom prvenstvu u Brazil 1950. otputovala brodom iz straha od aviona.

Tim koji je do tragedije osvojio sedam titula prvaka, četiri u nizu, nikad se više nije oporavio. Kasnije je Torino osvojio još jedan naslov prvaka (1976.), dva Kupa (1971 i 1993), a igrao je i jedno finale Kupa UEFA (1992. u dva je susreta bio bolji Ajaks).

Primat u gradu, ali i u celoj Italiji preuzeo je gradski rival Juventus, a Torino je osuđen na prosečnost i večno balansiranje između Serije A i Serije B.

Danas je Juventus na korak do finala Lige šampiona, ali ko zna... Da se nije dogodila stravična tragedija 4. maja 1949. godine, možda bi uloge bile zamenjene, a Torino bi danas bio u vrhu evropskog fudbala.