Učiteljica za primer


Alo!
Da ova učiteljica ima srce veće nego kuća, pokazuje akcija koju je organizovala kako bi njena učenica Olivera Marković (10) sa porodicom nakon nedavne očeve smrti mogla da živi u uslovaima dostojnim čoveka.
Za razliku od uobičajenih situacija i slike vršnjačkog nasilja koja nas danas sačekuje na svakom koraku, ljubav, razumevanje, lepa reč, briga za druge i pomoć postale su retke i, nažalost, neuobičajene.
Ipak, sve ovo se dešava u Osnovnoj školi “Filip Kljajić Fića” na Banovom brdu, gde se obrazovna ustanova, učiteljica, roditelji dece iz razreda i drugari zajedničkim snagama bore da devojčici obezbede hranu, odeću i knjige, čak i malene životne radosti poput novogodišnjih paketića, o kojima bi ona bez brige ovih ljudi jedino mogla da sanja...
Na skali od jedan do pet, učiteljica je zaslužila bar destku! Jer, čini mi se, upleteni u svoje svakodnevne probleme i brige, eventualno onih najbližih oko nas, postali smo hladni i distancirani za sve ono što nam se ne nalazi direktno ispred nosa.
Čak i tada okrećemo glavu na drugu stranu...
Oliverina kuća, u kojoj živi sa nezaposlenom mamom, sestrom i dva brata, liči na onu koju bi prvi jači vetar oduvao. A nakon smrti oca je situacija još teža - ni krova nad glavom, ni hleba, osim onog iz kontejnera.
Nakon teksta koji je “Alo!” objavio javili su se mnogi humani ljudi i organizacije iz zemlje i inostranstva, koji su spremni da pomognu. Nije sve izgubljeno, iako se čini da je danas teško pronaći čoveka, ljudi se pronalaze.