Vujošević: Moram da presadim bubreg!


Aleksandar Dimitrijević
Zdravstvena situacija mu se pogoršala ove godine, na kraju sezone moraće na transplantaciju, a tokom leta završio je u bolnici, gde je i ustanovljeno da usled problema sa nivoom šećera bubrezi više nisu u stanju da samostalno obavljaju svoju funkciju.
Ipak, ni to što je odlučeno da mora da ide na dijalizu, kako bi mu aparati pomagali u onome što bubrezi ne mogu da urade, ne odvaja ga od košarke. Štaviše, bivši strateg Partizana, a sada trener francuskog Limoža, košarku smatra najvažnijim lekom.
- Na moje iznenađenje, zdravstveno stanje mi se pogoršalo. To što je izostao rezultatski uspeh (rana eliminacije u plej-ofu Francuske, te eliminacija u osmini finala Evrokupa), kao i činjenica da igrači nisu prihvatili moj način rada, mnogo me je emotivno koštalo. Mislim da je sve to i dovelo do dijalize. Naravno, posle toga je moje zdravlje postalo razlog za brigu u čitavom timu, jer su se ljudi pitali da li ću moći da nastavim da radim. Ali nikada nisam želeo da moje stanje koristim za bilo kakve negativne ciljeve. Prosto, danas se osećam bolje - rekao je Vujošević u intervjuu za francuski „Popular“.
On je priznao da je razmišljao o tome da napusti košarku.
- Košarka je najbolji lek. Imam dijabetes. Imam probleme sa šećerom i stanje se pogoršavalo jer nisam bio baš najdisciplinovaniji. Sada mi treba svakodnevna doza insulina da bih preživeo. Slično tome, treba mi i doza košarke da bih preživeo. Na kraju sezone će mi trebati i transplantacija bubrega - otkrio je miljenik navijača Partizana.
S obzirom na to da će nastaviti započeto u Limožu, osvrnuo se i na sve što ga čeka, kao i na sve što je doživeo u francuskom klubu.
- Mi smo imali veoma velike probleme da dovedemo igrače, jer je klub onemogućen da to uradi pošto su Traore i Bungu bili plaćani, a rešili su da napuste ekipu. Psihički posmatrano, to je sa njima dvojicom bio slučaj već duže vreme. Ali ja sam oduvek smatrao da igrač koji ne želi da bude deo ekipe ne treba ni da bude u njoj. Čak i da imate ambiciju da pobeđujete, ako ne želite da igrate za tim, onda to nije zdrava situacija. Ambicija u vezi sa rezultatskim uspesima ne sme da se odvoji od želje da se naporno radi. Ja bih, eto, voleo da imam još igrača kao što je Leo Vesterman, ali to je bilo nemoguće. On je želeo da igra Evroligu (prešao je ovog leta u Žalgiris), a činjenica da ne igrate u elitnom takmičenju ne pomaže vam ni da dovedete pojačanja - kaže Vujošević.
Trofejni stručnjak prokomentarisao je i da mu najteže pada što u Limožu nema francuskih klinaca.
- Jedna od mojih trenerskih karakteristika je da upravo razvijam mlade ljude. Trenutna situacija u Limožu je baš dobra šansa za tako nešto. Ne mogu da govorim o onome što se dešavalo pre nego što sam došao u ovaj klub, ali činjenica je da nema francuskih klinaca koji su nam se pridružili ovog leta. Možda je na to uticalo uverenje da ako igraju ovde neće dobiti poziv u francusku reprezentaciju... Da budem iskren, kada sam bio trener Partizana, mladi francuski igrači su mi sami dolazili (Lovernj, Vesterman, Dalo). A sada, kada sam u Francuskoj, neće - zaključio je Vujošević.
Francuzi, koliko para, toliko muzike
Vujošević je otkrio i šta je najbitnije kada se dovodi igrač. - Grešku smete da napravite kada su u pitanju igrački kvaliteti nekog košarkaša, ali ne i kada su u pitanju ljudski. Nama je ovog leta bilo važno da vidimo kakvi su ljudi ta potencijalna pojačanja, kako rade i žive van terena. Tim nije samo grupa individualaca, već grupa u kojoj svako daje sve od sebe za kolektiv. I navijači su postali svesni limita ovog tima. Znate, u Srbiji imamo izreku: „Koliko para, toliko muzike“. Ovde ćemo da pokušamo da napravimo više muzike nego što ćemo potrošiti novca - kaže Vujošević.