Zakon, a šta je to?
Kad se sastanu guverner Narodne banke Srbije i tajkun, onda je sigurno reč o nekim ogromnim svotama novca. Mislim, o čemu drugom i mogu da pričaju, sigurno ne o siromaštvu u Srbiji?! Potvrda tome je i informacija da je Jorgovanka Tabaković, guvernerka NBS-a, lično intervenisala kako bi biznismen Miroslav Bogićević, vlasnik firme „Farmakom“, dobio kredit od čak 25 miliona evra.

Kako buntovnici vole da kažu, zakon je tu da bi se kršio, reklo bi se da su se i oni pridržavali ove stare narodne kada su sastančili. Naime, Bogićević prema važećim propisima nije mogao da dobije taj kredit, ali mu je to navodno omogućila guvernerka nakon njihovog susreta.
Rekla, pa porekla, jer je „Farmakom“ 2012. tražio kredit od ATB banke, a NBS je prvo odbila da ga registruje, jer propisi ne dozvoljavaju da prva rata otplate bude najveća, kako je planom otplate tog kredita bilo predviđeno. Jedan susret bio je dovoljan da odluka bude promenjena, a kredit odobren. Iako je Tabakovićeva demantovala da je bilo šta uradila mimo zakona, u javnosti se pojavio dokument NBS-a u kojem se jasno vidi da je pomogla tajkunu.
Da se razumemo, u ovoj situaciji došlo je do kršenja zakona. Ma to nije ništa strašno kad nisu u pitanju obični građani, lako će oni to da reše na tim sastancima. Nego, zašto zakon za jedne postoji, a za druge ne? Kako to da banka nekoj tamo krupnoj ribi odobrava tolike kredite, a drugim prosečnim privrednicima ne? Koliko se zna, do sada niko od njih nije dobio ovu vrstu povlastice i ovaj nivo poverenja od centralne banke. Pred bogom i zakonom treba da smo svi isti, ali u Srbiji to izgleda ne važi.