Zvezda i Partizan neće preživeti!


Legendarni frontmen grupe „Zabranjeno pušenje“ smatra da večiti rivali nisu osposobljeni da funkcionišu u modernom društvu, a na slikovit način opisao je svoju tezu poredeći Zvezdu i Partizan sa traktorom koji se sprema za trke Formule 1.
- Zamislite Zvezdu i Partizan kao dva dinosaurusa u mravinjaku. Oni nemaju šansu da prežive. To je kao da sa traktorom izađeš na pistu Formule 1. S druge strane, ta dva kluba moraju promeniti sistem svoje unutrašnje organizacije i uspostaviti subordinaciju, koordinaciju, odgovornost, čak i krivičnu, jer vi sad nemate koga goniti. To su grupe građana, i ako je neko nekog prodao, a nije prijavio, nije ni u obavezi da to uradi. Dakle, ukoliko to sve ne naprave nećemo ih više gledati na „Marakani“ ili na JNA, već isključivo na „Histori čenelu“ - rekao je dr Nele Karajlić za „sputniknews.com”.
Privatizacija nije rešenje
Privatizacija se često pominje kao spas srpskih velikana, ali to mišljenje ne deli Nele Karajlić, koji smatra da bi imovina Zvezde i Partizana na taj način mogla da bude zloupotrebljena. - Čak je i privatizacija lažna ideja, jer onaj ko postane vlasnik dobro će razmisliti da li mu treba stadion ili tržni centar. I onda će shvatiti da mu treba tržni centar koji će se zvati „Partizan“, ali tu više neće biti fudbalera nego prodavačica - istakao je dr Nele.
On je dodao da je čitav srpski fudbal u ogromnom problemu jer i dalje počiva na komunističkim principima stare Jugoslavije.
- Srpski fudbal je, po prirodi stvari, postao hrkljuš. Osnovni razlog te kataklizme je disparitet između načina organizovanja klubova i vremena u kome živimo. Svi naši klubovi, posebno dva najveća, Zvezda i Partizan, oformljeni su na principima od pre socijalističkog samoupravljanja, na osnovu direktiva određenih komunističkih lidera i na osnovu kojih oni, manje-više, i danas funkcionišu. Danas se svi okreću vlasti sa pitanjem može li se uvaliti neki dinar u posrnule gigante našeg sporta - kaže legendarni frontmen Karajlić i dodaje:
- Dok svi klubovi ne krenu u restrukturiranje njihovih sistema, naročito lokalnih statuta, nema šanse da išta bude bolje. Više nismo okruženi centralnim komitetima i jakim firmama koje su spremne, na osnovu direktive, da daju 20 ili 30 odsto svog dohotka za razvoj sporta i fizičke kulture.
