KAKO SE PRESTAJE BITI SRBIN Milo Đukanović, Novak Kilibarda i Zdravko Krivokapić i put u izdaju predaka

Zajednički su im putevi kojim su se uspinjali na političkoj lestvici i njihov nacionalni preobražaj od zakletih Srba do Crnogoraca sa velikim C kojima koji na političkom tronu egzistiraju tako što napadaju Srbiju i srpski narod.

Tokom prve polovine 90-ih godina lideri DPS-a i Narodne stranke prosto su se utrkivali u dokazivanju ko je veći Srbin, promoter i zaštitnik srpskih nacionalnih interesa. Izdvojene su samo neke izjave ovog dvojca koji se 1997. politički ujedinio na antisrpskim osnovama. Tada je NS podržao Mila Đukanovića u političkom sukobu sa Momirom Bulatovićem, i tako značajno doprineo učvršćavanju lidera DPS-a na vlasti. Zauzvrat su visoki funkcioneri NS-a, najprije Predrag Drecun, a potom i Novak Kilibarda, bili birani za potpredsednike Vlade.

Ostalo je sve istorija. Milo Đukanović i Novak Kilibarda su se od tada, pa do današnjih dana, nadmetali, ne više ko je veći Srbin, već Srbomrzac.

Ovo su neke izjave ovog dvojca dok su srbovali.

Milo Đukanović:

“Crnogorci su ponosni na srpsko poreko i crnogorsku državnost, na slavnu istoriju srpskog naroda. Zato i vjerujemo u zajedničku budućnost i prosperitet.”

Foto: Ilustracija

Foto: Ilustracija

 

“Lično smatram da je 1. decembar 1918. godine značajan datum u našoj istoriji zato što je tada konačno realizovana vjekovna težnja jugoslovenskih naroda za formiranjem zajedničke države.”

“Bestidno je, a na sreću pokazalo se i besplodno, bilo dugogodišnje plašenje crnogorskog naroda potencijalnim velikosrpskih hegemonizmom, kao negatorom crnogorske nacije i države. Na takvim bolesnim halucinacijama u dobroj se mjeri tražio način za održanje na vlasti i skretanje narodne i političke pažnje sa sebe – bile su riječi još uvijek aktuelnog predsjednika Crne Gore s kraja osamdesetih godina prošloga vijeka.”

“Na Kosovu je napadnuta Jugoslavija. Kosovo je bedem srpskog i crnogorskog naroda koje ne može pasti dok je nas i pokoljenja naših potomaka. Nebrojeno puta smo rekli: Kosovo se mora braniti svim sredstvima”, rekao je Đukanović povodom napada Albanaca na srpsko stanovništvo na Kosovu i njihovih nastojanja, da već s početka devedesetih, proglase samostalnost Kosova.”

“Ne može se mahati s grančicama mira dok se srpski narod po Hrvatskoj kolje, masakrira, siluje, dok im se pale kuće i uništavaju imanja samo zato sto su Srbi. Rat se ne dobija dezerterstvom, već mobilizacijom.”

Novak Kilibarda:

-U Crnoj Gori živi čisti srpski narod, to i danas kažemo. Mi smo tada rekli da ćemo stvarati novu snažnu srpsku državu ako nestane Jugoslavije i da će se ta država prvenstveno sastojati od dva ravnopravna federalna činioca, od dvije stare srpske države – Crne Gore i Srbije-poručio je nekadašnji predsjednik Narodne stranke na prvom velikom mitingu iz 1990. godine.

“Srbija i Crna Gora ne mogu i ne smijju separatno da misle, već njihov zajednički interes i briga mora da bude čitav srpski narod”, govorio je Kilibarda na skupu Narodne stranke u Nikšiću, 13. decembra 1992.

“Državni odnos Srbije i Crne Gore je embrion ujedinjenja Srba. Ako ta karika prsne, mi se ne vraćamo na nulti stepen, već na minus 100 stepeni!”, govorio je Kilibarda.

U vreme rata Kilibarda je posebno bio nadahnut kada je govorio o Dubrovniku.

– To što Hrvati rade na Debelom brijegu je smešno. Pravo da vam kažem, malo nas drži da Narodna stranka pošalje odred svojih momaka da ih potjera do Konavala ili Dubrovnika. Uostalom, Dubrovnik nikada nije bio hrvatski. Intimno, više bih volio da u Dalmaciji za komšije imamo kulturne Italijane nego Hrvate. Ukoliko ne bude dio Crne Gore, Dubrovnik će biti balkanski Hongkong. U svakom slučaju, garantujem vam, hrvatski neće biti” izjavio je Kilibarda za “Politiku ekspres” 25. maja 1991.

Novak Kilibarda u politiku je ušao propagirajući jedinstvo dveju “srpskih zemalja”, Crne Gore i Srbije, da bi se u vreme bombardovanja SRJ založio za ukidanje vode i struje vojsci ako uzvrati na vatru NATO-a.  Nakon toga, osnovao je novu stranku pod imenom Narodna sloga, koja se odmah “utopila” u koaliciju DPS-SDP.

Da li istorija ponavlja? Krivokapić neodoljivo podseća na Kilibardu, čiji je politički kraj svima poznat-stapanje sa DPS-om!

Početak političke karijere premijera Zdravka Krivokapića neodoljivo podsjeća na period kada su Milo Đukanović, a posebno Novak Kilibarda uspinjali u političku orbitu.

I Zdravko Krivokapić je poput Novaka govorio o Srbiji i Crnoj Gori kao dvema srpskih država, da bi nakon preuzimanja Vlade sve više počinjao da napada Srbiju i donosi odluke suprotne interesu srpskog naroda u Crnoj Gori koji ga je masovno podržao 30. avgusta prošle godine.

Od izjava da su Srbija i Crna Gora bratske srpske države, da nikada ne bi priznao nezavisnost tzv. Kosova, da će ukinuti sankcije uvedene Rusiji, Krivokapić je postao saradnik zapadnih centara moći u borbi protiv Srbije i Rusije.

Ovo su pojedine Zdravkove izjave, od kojih se počeo udaljavati nakon što je i zvanično postao premijer.

“Srbija je država sa kojom nas veže istorija i tradicija. Vlada koju je vodio DPS nije imala taj pogled na Srbiju, o čemu svjedoči i broj uzajamnih posjeta zvaničnika Srbije i Crne Gore. Građani naših država žele tu saradnju, a mi kao odgovorne Vlade treba da slušamo šta nam poručuje narod.”

“Dok su narod trovali pričom o Srbiji, odvijala se prvobitna akumulacija kapitala u Crnoj Gori, koja je postala feud nekoliko porodica. I šta imamo danas? Nezavisnu Crnu Goru koju Srbija nije ugrozila ničim i prebogate pojedince koji su ugrozili Crnu Goru.”

Foto: Ilustracija

EPA Boris Pejovic

 

“Da sam bio predsjednik Vlade, u situaciji kada Crna Gora još nije priznala Kosovo, nikada ne bih dao saglasnost da se to desi. Ali, sve je završeno prije mog dolaska u Vladu i prije ove Vlade.”

“Najbolji stav je onaj koji je imao kralj Nikola, da su to dva kralja koji žive u dvije srpske države. Postoji izuzetna povezanost i u bratstvu, i u sestrinstvu i u kumstvu, koja daju nadu da možemo zajednički da dođemo do mnogo dobrih rješenja u kome ćemo kroz prirodno uvažavanje naći mjeru dobrote za sve”, rekao je Krivokapić .

Danas, crnogorski premijer Zdravko Krivokapić, opijen zapadnjaštvom i eurofilstvom,  izjavljuje da nije zabeleženo u istoriji Crne Gore da u tako kratkom periodu “toliko otrovnih strijela neko upućuje premijeru, predsjedniku Skupštine, kao sada iz Srbija."

Krivokapić je izgleda zaboravio koje je sve odluke sa antisrpskim karakterom njegova vlast donela u prethodnom periodu u saradnji sa DPS-om, kao nekada Novak Kilibarda.

Istorija se ponavlja narodima koji iz istorijskih grešaka ne izvlače pouke. Nakon gorkih iskustava sa konvertitima Đukanovićem, Kilibardom, Krivokapićem i Bečićem, Srbi u Crnoj Gori bi morali razmisliti kome će ubuduće dati podršku.