IMA NEČEG MAGIČNOG U ZABORAVU "Navukla sam pantalone i shvatila da sam ih obukla naopačke..."

Zvoni budilnik, tačno u 7:00, kao i svakog jutra. Rukom sam mahnula prema noćnom ormariću da ga isključim, ali sam umesto alarma srušila čašu vode pravo na pod.
Super, dan je počeo sa mini poplavom u sobi.
Ustajem iz kreveta, gazim pravo u lokvu vode, a papuče su mi misteriozno nestale.
Hodam bosa do kupatila i gledam se u ogledalu, kosa mi stoji kao da sam spavala u tornado simulatoru.
Okej, ništa što četka i vezivanje repa ne mogu popraviti, pomislim optimistično.
Dok pravim kafu, razmišljam o tome kako je dan krenuo "fantastično".
Obukla sam se u brzini, jer sam naravno već u kašnjenju. Navukla sam pantalone i shvatila da sam ih obukla naopačke.
Krenula sam konačno iz stana, guram vrata zaboravljajući da treba da povučem, pa izgledam kao neko ko se bori s nevidljivim neprijateljem.
Komšija me gleda kroz prozor lifta i već vidim kako razmišlja da li da zove pomoć za mene.
Na kraju, dok sam čekala autobus, shvatila sam da sam se dobro ismejala u svom haosu, jer hej, ako ništa drugo barem nije dosadno jutro!
BONUS VIDEO:
PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI
Komentari (0)