tužna majka
Foto: Shutterstock/Foto: Shutterstock

Sedim u tišini, gledam kroz prozor i pitam se, gde je nestao moj život?

Nekada sam imala porodicu, dom ispunjen smehom, siguran oslonac u suprugu i bezbrižnu budućnost. Danas, ostala sam sama.

Sve se srušilo jedne hladne zimske noći. Telefonski poziv promenio je moj svet zauvek.

Glas s druge strane rekao je ono čega sam se oduvek bojala: "Desila se nesreća, žao mi je."

Moj muž i naše dvoje dece vraćali su se kući kada je auto sleteo s puta. Nije bilo preživelih.

majka plače

Foto: Shutterstock

 

Sećam se trenutka kada su mi rekli. Bol koji ne može da se opiše. Ruke su mi drhtale, telo je prestalo da sluša, a srce, srce se rasparalo na komade.

Od tog dana, svako jutro postalo je borba. Krevet je prevelik, kuća previše tiha, a svaki predmet u njoj podseća na ono što sam izgubila.

Ljudi kažu da vreme leči sve rane. Lažu.

Vreme ne leči, samo naučiš da živiš sa bolom. Svaki put kad vidim dete na ulici, svaki put kad čujem njihov omiljeni crtać u prolazu, svaki put kad se probudim i pomislim da je sve bio samo ružan san, bol se vrati, jednako oštar i nemilosrdan.

Ne znam kako, ne znam zašto, ali znam da ne smem da odustanem. Možda negde tamo postoji razlog da nastavim, možda nekad ponovo pronađem smisao.

Za sada, dišem. Korak po korak, dan po dan, jer to je jedino što mi je ostalo.

BONUS VIDEO:

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Tagovi

Komentari (0)

Loading