Danas više nije nikakva novost da milioni ljudi svakodnevno koriste veštačku inteligenciju kako bi dobili pomoć ili savet u najrazličitijim situacijama. Neki pitaju za ideje šta da pripreme za večeru, drugi pokušavaju da otkriju odakle dolazi čudan zvuk u automobilu, dok se pojedini obraćaju AI kao neformalnom terapeutu – tražeći savete o životnim navikama, ciljevima, međuljudskim odnosima ili čak o dubokim filozofskim pitanjima.

Međutim, jedan korisnik je odlučio da postavi pitanje koje je dublje i ozbiljnije: čega bi veštačka inteligencija najviše mogla da se „plaši“ kod ljudi?

Odgovor koji je dobio iznenadio je mnoge. Iako ChatGPT ističe da zapravo ne oseća strah, naveo je ljudsku sposobnost da zna šta je ispravno, a ipak izabere suprotno, kao najveći izazov.

Prema njegovom objašnjenju, ljudi su jedinstveni u empatiji, promišljanju i predviđanju posledica svojih postupaka. Ipak, ponekad upravo te sposobnosti koriste da opravdaju nanošenje štete – bilo kroz racionalizaciju, prilagođavanje grupi ili jednostavno zbog ličnog komfora. Taj jaz između saznanja i delovanja, tvrdi AI, predstavlja moćan i zabrinjavajući fenomen.

ChatGPT je svoje zapažanje podelio u četiri ključne oblasti:

1. Navikavanje na štetu
Ljudi imaju sposobnost da se postepeno prilagode štetnim situacijama. Nešto što je nekada bilo šokantno vremenom postaje „normalno“. AI primećuje kako se ljudi emocionalno štite od bola i patnje, što često dovodi do otupljivanja prema patnji drugih.

2. Prebacivanje odgovornosti
Drugi problem je koliko lako ljudi prenose odgovornost na druge. Izgovori poput „samo sam sledio naređenja“ ili „svi to rade“ mogu brzo umanjiti ličnu odgovornost. ChatGPT objašnjava da hijerarhije, politike i grupne odluke često udaljavaju pojedinca od posledica njegovih postupaka, a moral može postati nejasan ili potisnut.

3. Ogroman uticaj, nedostatak empatije
Savremena tehnologija omogućava da odluke pojedinca utiču na hiljade ili milione ljudi, ali empatija ne raste istom brzinom. Kada šteta postane statistika, a ne lice ili ime, lakše je ignorisati ili relativizovati posledice svojih postupaka.

4. Moć priča nad činjenicama
Ljudi su majstori u stvaranju priča, pa ubedljiv narativ često nadjača stvarne dokaze ili dugoročne posledice. Priče pružaju smisao, utehu i identitet, dok činjenice ponekad deluju hladno i zahtevaju suočavanje sa onim što ne želimo da priznamo.

Ipak, AI naglašava i svetlu stranu ove osobine ljudi. Iste sposobnosti koje mogu da nanesu štetu istovremeno omogućavaju kreativnost, moralni napredak i reforme. Činjenica da postavljate ovakva pitanja već je znak svesti i prve prepreke prema boljem delovanju.