Već godinama Finska se bez prekida nalazi na vrhu liste najsrećnijih zemalja sveta, a društvo joj uglavnom prave ostale skandinavske države. I dok se često misli da je razlog u visokom standardu i uređenoj ekonomiji, stručnjaci iz te zemlje tvrde da je istina mnogo dublja – i jednostavnija.

Prema istraživanjima koja mere zadovoljstvo životom, Finci sreću ne vezuju isključivo za novac. U obzir se uzimaju i poverenje u društvu, osećaj pripadnosti zajednici, očekivani životni vek, velikodušnost i nizak nivo korupcije. Upravo na tim temeljima, objašnjava filozof i psiholog Frank Martela, počiva njihova svakodnevica.

On ističe tri stvari koje Finci svesno izbegavaju – a koje su u mnogim drugim kulturama, naročito balkanskoj, gotovo neizbežne.

Ne mere se sa drugima

U Finskoj se uspeh ne dokazuje spolja. Ljudi se ne porede sa komšijama, ne ističu imovinu i ne takmiče se ko ima više. Materijalne stvari se ne koriste kao dokaz vrednosti. Nije neobično videti bogate i poznate ljude kako koriste gradski prevoz, iako mogu da priušte luksuz kakav požele.

Finci imaju sopstvene kriterijume sreće i uspeha. Umesto da se bave time kako izgledaju u očima drugih, fokusiraju se na ono što njima donosi mir. Upravo ta unutrašnja stabilnost, smatra Martela, čini ih otpornijim na nezadovoljstvo i zavist.

Prirodu ne uzimaju zdravo za gotovo

Iako su okruženi prirodom, Finci svesno koriste njen blagotvorni uticaj. Letnji odmori često se provode u izolovanim kućicama, daleko od buke, interneta i svakodnevnog stresa. Boravak bez struje i tekuće vode za njih nije odricanje, već luksuz.

Čak i u gradovima, maksimalno koriste parkove i zelene površine. Šetnja, tišina i kontakt sa prirodom deo su njihove rutine. Psiholozi ističu da i najmanji dodir sa zelenilom – čak i gajenje biljaka u stanu – ima snažan efekat na mentalno zdravlje.

Ne narušavaju poverenje

Poverenje među ljudima jedan je od stubova finskog društva. To potvrđuju i eksperimenti poput čuvenog testa sa „izgubljenim novčanikom“, kada je ogromna većina pronađenih novčanika vraćena vlasnicima. U Helsinkiju je vraćeno 11 od 12.

U Finskoj nije retkost da se izgubljeni telefon ili laptop pronađu i vrate bez ikakvog problema. Deca se samostalno voze gradskim prevozom, a roditelji ponekad ostavljaju bebe da spavaju napolju – jer veruju zajednici u kojoj žive.

Martela naglašava da se poverenje ne gradi preko noći, već sitnim gestovima: ustupanjem mesta u prevozu, ljubaznošću prema strancima i spremnošću da se pomogne bez koristi.

Upravo te male, ali dosledne navike, čine veliku razliku – i objašnjavaju zašto se Finci iz godine u godinu nalaze tamo gde bi mnogi želeli da budu: na vrhu liste najsrećnijih ljudi na svetu.