Da li položajnik može biti žena? Sveštenik razrešio staru dilemu i objasnio zašto su naši preci birali dečake

Položajnik je prvi gost koji na Božićno jutro ulazi u kuću, a po narodnom verovanju donosi sreću, zdravlje i blagostanje domaćinstvu. Ipak, jedno pitanje godinama izaziva nedoumice među vernicima – da li položajnik može biti osoba ženskog pola?

U susret Božiću, sveštenik Marko Jeftić odgovorio je na najčešća pitanja vernika, među kojima je i ova večita dilema.

Božić, koji pravoslavni vernici slave po julijanskom kalendaru, dan je nade, početka i radosti. Pozdravlja se rečima „Hristos se rodi“, na šta se odgovara „Vaistinu se rodi“, a, kako ističe otac Marko, to nije samo običaj, već suština vere.

Govoreći o pripremi za Božić, sveštenik naglašava da post nije puko uzdržavanje od hrane, već vreme unutrašnjeg preispitivanja, duhovnog čišćenja i traženja mere u svemu – pa i u savremenim navikama poput prekomerne upotrebe tehnologije.

– Post treba da nas vrati fokusu, a fokus je život u Hristu. Kao što lek ne deluje ako se ne uzima pravilno, tako ni post nema smisla ako je samo formalan – objašnjava otac Marko.

Kada je reč o položajniku, odgovor je jasan:

– Devojčica apsolutno može biti položajnik, bez ikakvih dilema – kaže sveštenik.

Zašto su onda naši stari najčešće birali muško dete? Na to pitanje odgovor daje etnolog Vesna Marjanović.

– U prošlosti je položajnik gotovo uvek bio muškog pola jer je muškarac simbolično smatran stubom kuće i porodice. Verovalo se da njegov dolazak donosi snagu, uspeh i napredak domaćinstvu. Međutim, ta shvatanja su se vremenom menjala – objašnjava ona.

Već krajem 20. veka, a naročito danas, potpuno je prihvaćeno da tu ulogu imaju i unuke, a ne samo unuci. Deca, bez obzira na pol, smatraju se „kopčom“ koja povezuje porodicu i čuva tradiciju.

Govoreći o božićnoj trpezi, otac Marko podseća na simboliku običaja: izniklo žito, badnjak i božićna česnica nisu samo ukrasi, već snažni simboli života, vaskrsenja i novog početka.

– Žito simbolizuje pobedu života nad smrću i zato se priprema i o praznicima, ali i u trenucima sećanja na upokojene – zaključuje sveštenik.

Poruka je jasna: običaji žive i menjaju se, ali suština Božića ostaje ista – radost, zajedništvo i novi početak u veri i ljubavi.