Gorštaci se oblačnom Božiću raduju kao najrođenijem. Ako ih još u zoru dočeka mećava, a sneg bez prestanka veje čitavog dana, veselje je potpuno. Nasuprot tome, vedro nebo i zvezde pred svitanje ne slute na dobro – veruje se da će te godine voćnjaci i njive slabo uzvratiti na trud domaćina.

„Sačuvaj me, Bože, vedrog Božića i oblačnog Đurđevdana“, govore meštani Zlatibora, Murtenice, Javora, Jadovnika i Zlatara. U toj kratkoj izreci sabrana je mudrost predaka. Da bi opstali u surovim planinskim uslovima, ljudi su vekovima učili da čitaju nebo, vetar, biljke i ponašanje životinja, pa su prema tim znacima određivali kada se seje, kosi i žanje.

Najstariji prvi ustaju

U selima jugozapadne Srbije Božić i Badnji dan prate brojni običaji i verovanja.

– Sve što se tada čini, radi se s namerom da ukućani budu zdravi, da njive rađaju, a stoka se množi – kaže Dragoljub Gagričić, novinar u penziji iz Nove Varoši.

Na sam Božić, veruje se da valja u zemlju zakopati makar jedan čen belog luka, čak i ako je sve pod dubokim snegom. Narod kaže da će se tada te godine primiti sve što se poseje i posadi.

– Ako je Božić oblačan, voće će roditi dobro. Ako još i sneg pada, biće svega u izobilju. A ako padne kiša, napredovaće sve što se obrađuje motikom. Uz zdravlje porodice, to je seljaku najvažnije – kaže Mića Raketić iz Draževića.

Iako je najstariji u kući, Mića i ove godine ustaje prvi, pre nego što zapevaju petlovi. U cik zore budi ostale, jer se veruje da će onaj ko porani na Božić biti vredan cele godine. A njegova kuća, kaže, puna je čeljadi.

Iako je crveno slovo, običaj nalaže da se na Božić započnu poslovi, naročito oni teški i zapostavljeni, jer se veruje da će posle toga sve ići lakše. Radi zdravlja i napretka, zorom se okade ukućani, kuća i pomoćne prostorije, a potom i štala, da bi i stoka bila zdrava i napredna, piše Dobro jutro.

Božićna trpeza

Božićni ručak okuplja celu porodicu, a trpeza je bogata. Na njoj su česnica, sveća, pečenica, suvo meso, pite i slatkiši. U nekim zaseocima sprema se i cicvara, u čijoj se masnoći ogledaju ukućani, kako bi, po verovanju, cele godine bili zdravi.

Česnica se mesi od presnog testa i u nju se stavljaju novčić i figurice od grančica i prve iverke badnjaka. Novčić simbolizuje blagostanje, dok figurice označavaju seoske poslove. Veruje se da će svako tokom godine raditi ono što „izvuče“ u svom parčetu.

Vodom u kojoj se mesila česnica zalivaju se mlade voćke, kako bi bogato rodile. Grančicama badnjaka ukrašava se štala, iznad ulaza, da bi tokom cele godine bila puna, a stoka zdrava – priča Neđo Grujičić iz Draglice.

Teranje gradonosnih oblaka

U planinskim krajevima božićna sveća se ne dozvoljava da izgori do kraja. Ostatak se čuva i iznosi pred oluju ili grad, na brdo iznad sela, kako bi se, po verovanju, rasterali oblaci i sačuvala letina.

Ostaci hrane sa božićne trpeze daju se stoci – mrve hleba se posole i pospu po senu, a drugi zalogaji pripadnu svinjama. Smatra se da će tako stoka cele godine napredovati i donositi zdravo potomstvo. Jedino se česnica ne daje životinjama – nju moraju pojesti ukućani.

Ko će stati pred matičara

Na Božić se, kažu, može naslutiti i da li će u selu biti svadbi. U planinskim selima koja polako zamiru, svatovska pesma i plač novorođenčeta najveća su radost. Sve je manje dece, škole se zatvaraju, pa svaka svadba budi nadu da selo još ima budućnost.

Zato se kosti od božićne pečenice ne bacaju psima tek tako. Njima se, veruje se, „poverava“ sudbina mladića i devojaka.

– Svaka koska se nameni nekom momku ili devojci, poređaju se na prag i pusti se pas da bira. Čiju kosku pojede, taj će se prvi oženiti ili udati – priča Milan Janković iz Rasničkog polja kraj Uvca.

Zaštita od vukova

Zbog čestih napada zveri, u nekim selima na Badnje veče greben za češljanje vune nosi se tri puta oko štale, a potom sklopljen ostavlja do narednog Božića. Veruje se da taj običaj štiti stoku od vukova.

Tako se, iz generacije u generaciju, čuvaju običaji koji su planinskom čoveku pomagali da opstane – oslanjajući se na veru, prirodu i mudrost predaka.