Reči patrijarha Pavla i danas snažno odjekuju, jer su bile jednostavne, a duboke. Često je upozoravao da postoji greh koji je teži od svih drugih, jer upravo on čoveka udaljava od mira, svetlosti i istine. Njegove poruke nisu bile puka opomena, već poziv na povratak sebi, smirenje srca i razumevanje uzroka unutrašnjeg nemira.

Iako patrijarh Pavle već godinama nije među nama, njegove misli i dalje žive u sećanju naroda – nekada kao uteha, nekada kao lek, a često i kao tiha, ali snažna lekcija.

Govorio je da je sujeta jedna od najvećih čovekovih slabosti, jer iz nje nastaju svađe, netrpeljivost i razdori. Kada se sujeta pojavi, nestaju vera i ljubav, a čovek prestaje da vidi drugoga kao bližnjeg. Različita mišljenja sama po sebi nisu problem, isticao je patrijarh, jer se istina često sagledava iz više uglova. Problem nastaje onda kada razlike prerastu u netrpeljivost i mržnju, koja razdvaja ljude i unosi nemir.

Patrijarh Pavle je često podsećao da bi svet bio mnogo bliži raju kada bismo se makar držali osnovnog načela: što želimo sebi, to činimo drugima, a što ne želimo sebi, ne činimo drugima. Ljubav je, govorio je, najviša vrlina – jedina koja se ne troši deljenjem. Što je više dajemo, više je imamo.

Naglašavao je i da zlo nikada nema dug vek, ma koliko u nekom trenutku izgledalo snažno i primamljivo. Na prevari, lukavstvu i nepravdi ne može se graditi ništa trajno, a ponajmanje život. Čovek je pozvan da u svakim okolnostima ostane čovek, bez obzira na vreme, interese ili poreklo. Sve prolazi, govorio je patrijarh, ali duša, obraz i dobro ostaju zauvek.

Posebno mesto u njegovim porukama imala je porodica. Smatrao ju je osnovom ljudske zajednice i temeljom duhovnog razvoja. U porodici se čuva vera predaka, uče se ljubav, žrtva, odgovornost i zajedništvo – kako u radosti, tako i u nevolji.

Zato je, po rečima patrijarha Pavla, jedan od najtežih grehova zanemarivanje porodice. Porodica je, kako je govorio, „mala crkva“ – mesto gde čovek uči šta znači pripadati, deliti i biti odgovoran za drugoga. Ko se drži njenih vrednosti, običaja i svetinja, ne može zalutati ni u najotuđenijem i najpraznijem svetu.

Upravo tu leži suština njegove poruke: mir duše ne pronalazi se daleko, već u ljubavi, skromnosti, odgovornosti i brizi za one koji su nam najbliži.