STADION LUŽNJIKI Arena sa pet zvezdica
Tanjug

Kapacitet stadiona za vreme Letnjih olimpijskih igara u Moskvi 1980. godine bio je 103.000 gledalaca. Na ovom stadionu održano je otvaranje, zatvaranje igara, kao i finala u atletici i fudbalu. Stadion Lužnjiki je takođe bio domaćin finala Svetskog prvenstva u hokeju na ledu između Švedske i SSSR-a, koji je posmatralo 55.000 gledalaca, što je predstavljalo svetski rekord za ovaj sport.

Godine 1989. je bio održan Moskovski mirovni festival, koji je bio prvi takve vrste sa hevimetal muzičarima iz zapadnih zemalja. Nastupili su Bon Žovi, Skorpionsi, Ozi Ozborn, Motli Kru, Sinderela i Gorki Park.

Stadion Lužnjiki je bio domaćin finala Lige šampiona 2008. godine. Stadion je imao atletsku stazu do 2013. godine, kada je zatvoren kako bi ponovo bile izgrađene tribine i time bio pretvoren u fudbalski.

Stadion se nalazi u okrugu Hamovniki centralnog administrativnog okruga grada Moskve, jugozapadno od centra grada. Ime Lužnjiki potiče od poplavnih livada u predelu reke Moskva, gde je izgrađen stadion. Bilo je potrebno naći veoma veliko zemljište, poželjno da bude u zoni zelenila, u blizini centra grada koji može da se uklopi u transportnu mapu grada bez previše poteškoća. Prema rečima jednog od arhitekata: „Sunčanog prolećnog dana 1954. godine, mi, grupa arhitekata i inženjera zaduženih za dizajniranje Centralnog stadiona popeli smo se na veliku popločanu oblast na Vrapčevim brdima... blizina reka, zelenilo, na čistom, svežem vazduhu - ove okolnosti su bile važne za odabir područja budućeg grada sporta ... Pored toga, Lužnjiki se nalazi relativno blizu centra grada i ima pogodan pristup glavnim transportnim sistemima ka svim delovima glavnog grada.”

Tragedija

Tragedija na stadionu Lužnjiki se dogodila 20. oktobra 1982. godine. To je bio veliki stampedo na kraju utakmice 1/16 Kupa UEFA između moskovskog Spartaka i holandskog Harlema. Tada je poginulo 66 navijača Spartaka; većina od njih su bili tinejdžeri. Ova tragedija je najveća u istoriji ruskog i sovjetskog sporta.

Pred meč je u Moskvi padao sneg. Sreda, 20. oktobar, bila je vrlo hladna (-10°) za sredinu oktobra. Zato je bilo prodato samo 16.500 karata od 82.000. Godine 1982. stadion još nije imao krov. U početku utakmice bile su očišćene i otvorene samo dve tribine stadiona: istočna S i zapadna A. Njihov kapacitet je bio 23.000 gledalaca; to je bilo mnogo više nego što je bilo prodano karata. Tokom meča je na tribini A bilo samo 4.000 gledalaca, jer je većina navijača odlučila da izabere tribinu S, koja se nalazi bliže metrou. Utakmica je počela u 19.00. Već u 16. minutu je Edgar Ges postigao gol za Harlem. Na kraju meča je većina navijača, ne nadajući da će biti još nekoliko golova, počela da odlazi sa stadiona. Samo 20 sekundi pre kraja utakmice je Sergej Švecov dao drugi pogodak, zbog čega je ispod tribine počela gužva koja je prerasla u stampedo, u toku kojeg je poginulo 66 ljudi.

Deset godina nakon tragedije, 1992. godine, podignut je spomenik posvećen nastradalima. Godine 2007. Spartak i Harlem su odigrali prijateljski meč posvećen žrtvama tragedije. U ekipama su bili igrači koji su i tog tragičnog dana nosili dresove dva kluba.

 

 

Vlada SSSR-a je 23. decembra 1954. usvojila rezoluciju o izgradnji stadiona na području Lužnjiki u Moskvi. Odluka sovjetske vlade bila je odgovor na konkretnu trenutnu međunarodnu situaciju: do početka pedesetih godina, sovjetski sportisti su prvi put bili na svetskoj sceni nakon Velikog patriotskog rata, učestvujući na Olimpijskim igrama. Na Letnjim olimpijskim igrama 1952. godine u Helsinkiju sovjetski tim je osvojio 71 medalju (od čega su 22 bile zlatne) i drugo mesto u neformalnom timskom plasmanu. To je bio veliki uspeh, ali povećani razvoj atletike u Sovjetskom Savezu, koji je bio pitanje državne politike, zahtevao je izgradnju novog sportskog kompleksa. Predloženi kompleks je trebalo da ispuni sve savremene međunarodne standarde i istovremeno da služi za treninge olimpijskog tima i da bude arena za velika domaća i međunarodna takmičenja.

Stadion je sagrađen 1955-56. kao Grand arena Centralnog stadiona Lenjin. Građevinski materijali su dolazili iz tadašnjeg Lenjingrada i Jermenske Sovjetske Socijalističke Republike, električne i hrastove grede za pravljenje klupa za posmatrače su došle iz Ukrajinske SSR, nameštaj iz Rige i Kaunasa, staklo iz Minska, električna oprema iz Podoljska u Moskovskoj oblasti i lišćarske drvne mase iz Irkutska u Sibiru. Bilo je neophodno srušiti čitavu oblast raspadnutih zgrada (uključujući Crkvu Svete Trojice, koja bi trebalo da bude obnovljena). Zbog toga što se zemljište nalazilo u velikoj količini vode, gotovo čitav prostor budućeg kompleksa morao je da se podigne pola metra, bageri su iskopali oko tri miliona kubnih metara tla.

Stadion je zvanično otvoren 31. jula 1956, posle samo 450 dana gradnje. Bio je to nacionalni stadijum Sovjetskog Saveza i sada je nacionalni stadion Rusije.

Stadion je bio glavno mesto Letnjih olimpijskih igara 1980, s kapacitetom od 103.000 gledalaca u to vreme. Događaji koji su se desili na ovom stadionu bili su ceremonije otvaranja i zatvaranja Olimpijskih igara, atletika, finale u fudbalu i jahanje.

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)