Miloš Ristić ima devetnaest godina, ali iza sebe nosi težak životni put. Oca je izgubio kada je imao samo četiri godine, a odrastanje bez roditeljske figure obeležilo je njegovo detinjstvo.

- Ja sam se rodio 2006. godine, a otac je preminuo 2010. Imao sam četiri godine i, nažalost, ne sećam se njegovog lika. Znam ga samo sa stare fotografije - započinje priču za RINA Miloš.

Težak gubitak primorao ga je da vrlo rano odraste. Sa majkom je ostao sam, a već kao tinejdžer shvatio je da mora da doprinosi kućnom budžetu.

- Mama i ja smo živeli sami. Bio sam svestan da moram da joj pomognem. Burazer je otišao da radi preko, a ja sam morao da stanem na svoje noge - priča ovaj mladić.

Muzika je u njegov život ušla još u detinjstvu, ali je presudni trenutak bio kada je prvi put uzeo mikrofon i započeo profesionalno da peva.

- Od malih nogu me je zanimalo sve vezano za muziku. Bubnjevi, klavijatura, mikrofon… Sve me je privlačilo, ali je mikrofon na kraju prevladao - kaže Miloš.

Prve pare zaradio je sa svega 13 godina, pevajući u jednoj šabačkoj kafani.

- Kad su mi dali prve pare u ruke i kad smo podelili bakšiš, nisam mogao da verujem da sam ja to zaradio. Osećao sam ogroman ponos - iskreno priznaje.

Školovao se za pekara, ali je muzika ostala njegova prava ljubav.

- Najviše sam voleo muzičko. Uvek sam imao peticu. Tu sam se stvarno pronalazio - kaže Miloš.

Danas živi kao podstanar u predgrađu Šapca, u maloj garsonjeri koja mu je istovremeno i dom i studio.

- Plaćam 100 evra mesečno. Imam svoju sobu, tu vežbam, tu spavam, tu mi je sve. Nije veliko, ali to je sada moj dom - kaže.

Njegov repertoar je širok, ali posebno mesto zauzimaju narodna i romska muzika.

- To je tradicija. Majka je slušala tu muziku, moj pokojni otac ju je voleo. Voleo je Šabana, Ljubu Aličića. Zato sam se i opredelio za taj pravac - objašnjava Miloš.

Posebno ističe Šabana Šaulića i Šerifa Konjevića.

- Šaban mi je poseban, ali Šerif je strašan pevač. Njegove pesme su jako teške, ali volim taj izazov - kaže.

Danas je deo mladog orkestra sastavljenog od vršnjaka, sa kojima redovno vežba i nastupa.

- Vežbamo stalno. Nema uspeha bez rada. Dok selo spava, mi smo u sali i sviramo - poručuje Miloš.

Njegova priča nije priča o lakom uspehu, već o borbi, radu i veri u sebe. Dečak koji je prerano ostao bez detinjstva danas ide kroz život pevajući, dokazujući da pesma može biti i spas i snaga.

BONUS VIDEO: