Doktorka Marija Milošev iz Čačka je rođena pre 43 godine, ali je 2025. proslavila treći rođendan. Tada se, kako kaže, ponovo rodila u Turskoj nakon što joj je snaja dala jetru. Da nije, Marije danas ne bi bilo.

Bila je na ivici smrti kada ju je Ministarstvo zdravlja Srbije poslalo u Memorijal bolnicu u Istanbulu. Tamo joj je urađena transplantacija i Marija se posle tri meseca vratila na posao da pomaže drugima.

Mariji je bolest jetre prvi put dijagnostikovana pre 20 godina i tada je uspešno izlečena nakon tri godine terapije.

- Bila sam u remisiji i dugo nisam imala nikakvih zdravstvenih problema. Međutim, nakon teškog kovida došlo je do komplikacija na jetri. Kasnije sam razvila primarni sklerozirajući holangitis, oboljenje žučnih puteva koje je dovelo do ciroze jetre.
Jedino rešenje za izlečenje bila je transplantacija jetre - priča Marija za Alo!.

U Srbiji je bila na listi za transplantaciju i jedno vreme je čak bila i na prvom mestu.

Međutim, u Srbiji se trenutno rade samo transplantacije kadaverične jetre od preminulih donora, a ona je bila u životno ugrožavajućoj situaciji i nije bilo vremena za čekanje.

- Znala sam da moram pronaći bolnicu koja radi transplantacije od živih donora. Tu je moja sestra odigrala glavnu ulogu jer je ona otkrila Memorijal bolnicu u Istanbulu, za koju je država onda obezbedila sredstva. Tada je trebalo pronaći donora, a članovi moje porodice nisu odgovarali. Snaja mi je dala jetru. Ona se danas oseća odlično, jetra se vrlo brzo regenerisala, fizički je aktivna, radi i nema nikakvih zdravstvenih problema, što mi je najdraže jer je zdravlje donora uvek na prvom mestu. Što se tiče mog oporavka, početak je bio težak i fizički i psihički, ali samo prvih nekoliko nedelja.

Vrlo brzo sam, narodski rečeno, stala na noge.

Na posao sam se vratila već nakon tri meseca, a fizički aktivna sam bila posle šest meseci.

Nastavila sam specijalističke studije i sada sam na korak do završetka - kaže Marija, i dodaje da je izuzetno zahvalna Ministarstvu zdravlja, koje finansira ovakve operacije u inostranstvu.

- Jako je važno što država stoji iza ovoga. Na listama za transplantaciju u Srbiji je mnogo dece i odraslih koji čekaju organ od preminule osobe. Nažalost, mnogi svoj život završe čekajući. Mogućnost da država finansira transplantacije u inostranstvu spasava živote i to je nešto što ne može da se dovoljno naglasi.

Život posle svega

Marija je opisala i kako danas izgleda njen život i život njene snaje koja joj je donirala organ.

- Terapiju koju ću piti celog života dobila sam najpre u Memorijal klinici u Istanbulu, gde sam operisana. Sada sve redovne kontrole obavljam u Kliničkom centru Srbije, na Odeljenju gastroenterologije i hepatologije, gde me prati profesor Čulafić. U početku su kontrole bile česte, kasnije svaka dva do tri meseca, u zavisnosti od nalaza - kaže Marija.

Njena snaja se oporavila izuzetno brzo.
- Ona živi u Berlinu, gde je sistem odlično organizovan za postoperativno praćenje donora. Redovno su je zvali na laboratorijske i ultrazvučne preglede. Nakon samo nekoliko meseci njena jetra se potpuno regenerisala i danas je potpuno zdrava i radno aktivna.

Dr Polat: Imamo dosta pacijenata iz Srbije

Marijinu operaciju predvodio je profesor dr Kamil Polat, jedan od najpoznatijih transplantacionih hirurga u svetu.

- Dolaze nam pacijenti iz celog sveta - godišnje 20 odsto naših pacijenata je iz inostranstva. Iz Srbije takođe imamo dosta pacijenata - ističe prof. dr Polat, koji je poznat po svojim inovacijama u oblasti transplantacije jetre i bubrega.

- Godišnje radimo između 200 i 250 transplantacija jetre, većinom od živog donora. U našem centru se izvodi najviše operacija transplantacije jetre u Evropi - navodi prof. dr Polat.

BONUS VIDEO: