Jelena Trivan: Hlorokin izaziva mučninu, doktori su u "ratnoj opremi"


Printscreen
- Srećna sam što sam kod kuće, oni koji su bili u bolnici znaju šta to znači. Nikad nisam imala ovakvu tremu, jer je ovo tema o kojoj nisam želela da govorim, ali osećam odgovornost da podelim iskustva. Smatram da je ovo trenutak kada ta bolest ne sme da služi ni za kakve samopromocije osim da pomogne.
Simptomi, kako je sve počelo?
- Završila sam na Infektivnoj sa obostranom upalom pluća. Nisam imala simptome, blage sam maskirala paracetamolima. Javila sam se lekaru koji me leči od jedne sistematske bolesti, i ispostavilo se da imam upalu pluća. Tada je testirana i moja ćerka koja je bila poztivna. Tim lekara me je odmah prebacio u Dragiša Mišović jer imam dete. To je bitno za sve majke, zato što država zaista o tome vodi računa, da budete uz svoje ako je situacija takva. To nisam tražila, ali je doktorka Ivana Milošević kada je videla rezultate, da se sa Infektivne prebacim tamo zbog ćerke, i na tome im hvala.
Stanje u Infektivnoj?
- Infektivna jeste klinika u koju se nije dugo ulagalo, ali je tamo sa najvišim standardom sve čisto, uredno, ništa neospokojavajuće. Lekari toliko ljubazni, fini, tu su da vas uteše... Ne osuđujte ljude koji o tome neće da pričaju, jer nije ih sramota, već se to radi da bi se zaštitila porodica. Ja sam krila od svog oca koji ne živi u Beogradu, kako ne bi doživeo neke zdravstvene probleme kada to čuje, pa je saznao iz medija. Kako je procurela informacija, nije ni važno.

Printscreen
Terapija?
- Dve stvari su teške: Terapija izaziva mučnine, antibiotksa terapija, vitamini i hlorokin koji se teško podnosi. Pisihčki je još teže, jer svako ko je tamo ima strah za bližnje, da li će se razboleti zbog vas. Mentalna borba je veća nego bilo koja druga. Sve vreme ste uplašeni, koliko god da vam pomažu. Nema privilegovanih kao što se pričalo. Borba i strah su zajednički, svi lekari su u "ratnoj opremi".
- Ovakve situacije služe da vide koliko ste solidarni i kako sistem funkcioniše, i privatni i društveni. Sistem apsolutno funckioniše, u rekordnom roku je i moje dete testirano, odluke o mom prebacivanju su donete hitno... Iz mog primera mogu da kažem, bilo je ljudi koji su želeli da moje dete bude sa njima iako nije bilo zaraženo, i hvala im.
Sada je negativna na koronavirus?
- Mogu da se vratim poslu, da. Problem je što se stalno oseća krivica kod zaraženih ljudi, ali je jako važno da se razume da niko nije kriv. Ne možete da okrivite nikoga, jer se krećete, živite... To je bitno razumeti. Tamo su ljudi koji razumeju vaš bol i strah, većina će dobro proći i lekari će se potruditi da budete što pre kod kuće.