Menjaš slavinu, pa poplaviš ceo komšiluk!


Shutterstock
Kada majstorišete po kući ili stanu, neophodno je za početak znati šta se sme, a šta ne sme raditi. Kako za „Alo!“ objašnjava majstor Zoran iz Rakovice, koji je 15 godina radio kao hausmajstor, problem je u tome što se prosečnom čoveku ne može lako objasniti šta ne sme, jer „naši ljudi znaju i smeju sve“.
- Kod elektroinstalacija je opasnost u tome što svako nestručno lice može da nastrada. Ginu i majstori, zato što se vremenom opuste jer ih je do tada nebrojeno puta „pecnula struja, a to nije ništa“, ali s nestručnima je još opasnije. Ako bilo šta dirate, što ima veze sa strujom, prvo isključite osigurač! To i majstorima piše u prvoj lekciji u udžbeniku. Isto je i kod radova s vodom - prvo zavrnite ventil. Oni koji nisu stručnjaci ne bi smeli da se igraju sa strujom, naročito ako se radi o visokom naponu. Ali, našim ljudima takve stvari ne možete zabraniti - objašnjava majstor Zoran.
Rastavljanje i sastavljanje TA peći
Jedna od stvari koje prosečan Srbin takođe „zna kako se rade“, jeste i rastavljanje i ponovno sastavljanje termoakumulacionih (TA) peći.
- Ako je čovek stručan, onda može to da radi. Ali treba paziti na neke stvari... Jedna od njih je, na primer, staklena vuna, koja služi kao izolator. Kada se s njom radi, moraju se zaštititi disajni putevi i oči. Takođe, veoma je važno kojim ćete redosledom i gde staviti cigle, kako bi grejači mogli lepo da se upakuju. Grejači ne smeju da dođu u kontakt sa staklenom vunom, naravno - upozorava majstor Zoran i ponavlja da je jedan od najvećih problema s „kućnim majstorijama“ u tome što se našem narodu ne može objasniti da ne može baš sve sam da majstoriše, odnosno da postoje razlozi zbog kojih su tu i pravi majstori.
Kako kaže, kada već petljate oko struje, neophodno je da, osim što ćete prvo isključiti osigurač, glimericom proverite da je stvar sigurna, odnosno da nema napona.
- Obavezno se moraju koristiti izolovani alati, klešta i šrafcigeri, a valja napomenuti i da se sa strujom ne sme baratati dok ste bosi. Da se ne biste uzemljili... Dešava se, na primer, da se sijalično grlo drmusa, pa je prvo potrebno njega popraviti ili zameniti, naravno, dok je struja ugašena, pa tek onda zavrnuti novu sijalicu. Ljudi često zavrću sijalicu dok je grlo pod naponom, a ako sijalica ima neki defekt, za koji nismo znali, može da nam eksplodira u lice - kaže majstor Zoran.
Što se osigurača tiče, onih starih s licnama, u našem narodu je sasvim normalno da sami menjamo licne, umesto da kupimo novi osigurač, koji je jeftin.
- Ljudi znaju da preteraju s brojem licni, pa umesto dve ili tri stave i po deset komada, a neretko umesto osigurača stave i ekser „jer on neće da se istopi“. Tako veoma lako mogu da zapale stan ili kuću. Videli su mnogi vatrogasci kako izgledaju posledice takvog majstorisanja - upozorava naš sagovornik.
Što se stolarije tiče, kako kaže, najveću opasnost predstavlja sam alat.
- Mnogi su majstori ostali bez prstiju zbog cirkulara. Po tom pitanju amater će napraviti manju grešku, jer kod njega postoji strah. Stariji majstori se vremenom opuste, a onda se i dešavaju nesreće - objašnjava naš sagovornik.
Kako kaže, jedna od standardnih grešaka jeste postavljanje nove stolarije. Nekada se taj posao radio drugačije, ali su moderni materijali doneli promene.

Shutterstock
- Ranije su se plot (daska vrata) i štok stavljali zajedno, štelovali, potkajlovali i ankerisali, a potom se sve betoniralo. Danas se koristi pur-pena, koja vremenom propada, pa se nakon nekoliko godina mora stavljati nova. Zato je bolje odmah zabetonirati vrata, jer će tako trajati mnogo duže - kaže on i dodaje da se i stiropor i stirodur, koji se danas koriste kao izolacija, vremenom tope i stanjuju, ali da se koriste jer su brža i jeftinija rešenja.
Uz sve ovo, neretko se dešava da i nakon naših kućnih majstorija ipak moramo pozvati stručnjaka da sredi stvari, a tada dara zna da bude skuplja od mere, odnosno da događa se da potrošimo kudikamo više novca jer smo nešto toliko uspešno popravili, da će pravom majstoru trebati više vremena i delova da stvari dovede u ispravno stanje.
- Za razliku od nas, zapadnjaci nisu baš skloni tome da majstorišu po kući. Oni će pre zvati majstora čak i za sitnice, poput zamene osigurača - zaključuje naš sagovornik.
S druge strane, Nedeljko Ristić iz Servisa „Ristić“ iz Beograda objašnjava da, generalno gledajući, „vodu i vatru ne treba dirati“ ako niste stručnjak.
- Bolje pozvati majstora i platiti mu 3.000 do 4.000 dinara, nego napraviti štetu od 5.000 do 10.000 evra. A šteta se veoma lako napravi - kaže on.
Kako dodaje, ako ne poznajete materiju, odnosno vodovod, kanalizaciju i instalacije, problemi mogu biti veoma veliki.
- Sistem je pod pritiskom i pre bilo kakvih radova, neophodno je zatvoriti vodu. Bez toga je sve pod znakom opasnosti. Na primer, čak i prilikom promene ventila ili baterije za vodu, dešavalo se da zbog sitnica dođe do opšteg haosa - dodaje on.
Jedna od najopasnijih stvari je, objašnjava naš sagovornik, čačkanje bojlera.
- Bojler je tempirana bomba, pošto kod njega imate kombinaciju struje i vode, koja je pride odličan provodnik. Ako zaista ne znate tačno šta treba da radite, najpametnije je da pozovete majstora - zaključuje Nedeljko Ristić.
Još jedan u nizu problema jeste i keramika, pošto skoro svako ima „nekog prijatelja koji zna to da radi“. Ipak, Dejan Garović iz firme „Keramika Elitte“ za „Alo!“ kaže da je i u ovom poslu veoma često skuplja dara nego mera.
- Ljudi pokušavaju sami ili uz pomoć nekih prijatelja koji, navodno, znaju kako se to radi da postave keramičke pločice. Veoma često se dešava, a mi se s takvim slučajevima susrećemo barem jednom mesečno, da nas posle pozovu da popravimo stvar. Loše zalepe pločice, pa one nakon nekog vremena otpadnu, a da ne govorim o vizuelnom izgledu takvih radova. Ljudi moraju shvatiti da će, ako ne odrade posao kako treba, posle morati da zovu majstora, a onda najčešće sledi rušenje tih njihovih radova i treba da se radi sve ponovo, što znači da će duplo plaćati materijal plus majstora - objašnjava keramičar Garović.
Kako kaže, razlika u kvalitetu tih radova je ogromna, pošto profesionalni majstori imaju i profesionalne alate, koji su neophodni za vrhunski odrađen posao.
- Što su ulaganja veća, skuplje u i greške. Zato savetujem ljudima da takve stvari ne rade sami - kaže on.
Slična situacija je i kod drugih kućnih majstorija, pošto je u Srbiji „mogu ja to sam“ uobičajena filozofija.
Primera radi, često se ispostavi da nije dovoljno samo okrečiti zidove, odnosno da se ispod površine neretko nalaze problemi koje mora da otkloni profesionalac. Da li se radi o gletovanju za koje nismo baš talentovani, pa na zidovima dobijemo džombe koje kasnije popucaju, ili neki veći problem, tek i u ovim i drugim situacija oko kućnog majstorisanja najpametnije je angažovati profesionalce. Osim, naravno, ako zaista niste među onima koji znaju kako se šta radi.
A da li ćete preuzeti taj rizik... E, to ostaje na vama.