HRVATI I ISLAMISTI DIREKTNO RUŠE SRBIJU Besni na Vučića, ali ponosni na Ješića i studente - prizivaju "BARŠUNASTU REVOLUCIJU"

Hrvati i islamisti direktno ruše Srbiju, besni su na Vučića jer ni po koju cenu ne želi da prihvati da su Srbi genocidan narod, a iz Hrvatske Davor Gjenero daje podršku protestima i poručuje:

"Mi u Hrvatskoj smo veoma zadovoljni Goranom Ješićem, on i studenti mogli bi da sprovedu “baršunastu revoluciju” u Srbiji."

U nastavku sledi deo teksta ekstremističkog portala Slobodna Bosna, bez izmena:

Slobodna Bosna

- Za Srbiju je neugodna judikatura ICTY, dakle Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, ali joj je još neugodnija presuda druge međunarodne sudske instance, također nastale pod okriljem Ujedinjenih naroda, i isto tako sa sjedištem u Hagu. Međunarodi sud u Haagu (ICJ), koji je zapravo „međudržavni sud”, presudio je da je Srbija jedina država koja je do sada proglašena odgovornom po Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, što ju je Generalna skupština UN usvojila 1948. godine, i to zbog nesprečavanja i nekažnjavanja tog zločina. Uzaludna je retorika Srbije da ICJ nije presudio da je ta država počinila genocid u Srebrenici. Iako je krivica za počinjeni zločin pripisana paradržavi bosanskih Srba i njenim oružanim formacijama, odgovornost Srbije je nedvojbeno utvrđena.

Svako spominjanje genocida u Srebrenici, svako prisjaćanje na taj genocid, ujedno je prisjećanje na zločinački režim Slobodana Miloševića i njegovu odgovornost da, iako je to mogao, nije spriječio zločince pod Karadžićevim i Mladićevim zapovjedništvom u počinjenju zločina genodica, te da nije učinio ništa na kažnjavanju počinitelja, iako su mu oni bili u dosegu.

Narativ, dakle brbljarija i skrivanje istine, režima Aleksandra Vučića zasniva se na tvrdnji da ICJ nije presudio kako je Srbija izravno sudjelovala u počinjenju zločina genocida, i strašno je da je ta konstrukcija danas opće mjesto u javnosti u Srbiji. Svako prisječanje na genocid u Srebrenici, međutim, nameće pitanje o tome kakva je odgovornost za nj, ne samo izravnih počinitelja, Miloševićevih kvislinških snaga u BiH, nego i Miloševićevog režima i onoga što je u to vrijeme bila državna vlast u Srbiji. A to je Vučiću silno neugodno.

Studenti ne mogu i ne smiju preuzeti ulogu onih koji će nositi demokratsku tranziciju. Sada se mora pojaviti stranačka struktura koja je sposobna nametnuti demokratske principe u nekakvom budućem dijalogu o tome kako bi autoritarni režim mogao „sići s vlasti”

Prve naznake konsolidacije demokratske scene poslao je, pak, Goran Ješić, koji se viteškim ponašanjem na komemorativnim demonstracijama u Novom Sadu, i zbunjenom reakcijom represivnog režimskog aparata na njegove postupke pristojnog i časnog građanina, vratio u centar političkih procesa. Formirajući novu političku opciju sjajno je adresirao glavni problem u sukobu s autoritarnim i totalitarnim režimom – strah.

Uspije li studentima i opoziciji očuvati tu žovijalnosti, to veselje, moguća je svojevrsna baršunasta revolucija u Srbiji - stoji u tekstu.

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI