Dragan, koji je tada imao 12 godina, je u suzama ispričao svoju tešku priču. Napad na Draganovo selo se desio 3. juna 1992. godine iako je samo dan ranije sa komšijama muslimanima iz okolnih sela dogovoreno da bude nastavljeno sa mirnim suživotom.

Mali Dragan je tom prilikom samo pukim slučajem preživeo streljanje, tako što se pravio mrtav. Ideju je dobio jer je gledao film u kom je američki vojnik na taj način preživeo streljanje.

U jednom trenutku je Dragan čuo dvojicu preostalih muslimanskih vojnika kako pričaju. Jedan od njih je rekao, citiram Dragana: "Nismo trebali, ipak su to djeca", a na šta je drugi odgovorio: "Nema veze, Srbi su".

Kada je čuo tog prvog vojnika, Dragan se oglasio - Čiko, ja sam živ, nemoj da me ubiješ! 

Iako je drugi vojnik hteo da ga ubije, prvi vojnik ga je spasao. Pridigao je Dragana, previo ga i odneo u bolnicu.

Tamo ga je spasao doktor Mustafa koji je čak insistirao da za Dragana nema razmene, jer on nije vojnik, već dete. 

Doktor Mustafa je kasnije ubijen.

- Mog oca su zvali i rekli su mu da je Mustafa poginuo - rekao je Dragan Vasić.

Gvozden Šarac, novinar Radio-televizije Republike Srpske i autor dokumentarnog filma radnog naslova "Čiko, ja sam živ, nemoj da me ubiješ" takođe je bio gost u emisiji.