"Oni su 13. još bili odlučni, 13. ujutru su bili odlučni da izvedu revoluciju, sve je bilo dogovoreno. Došlo je do promena 13. uveče i 14. ujutru, kada im je postalo jasno da će cena da bude previsoka, jer postoje ljudi koji će da brane ustavni poredak, nevezano za policiju, i da to nije pitanje vojske.

Kada su shvatili da su to ljudi potpuno odlučni, narod, šta god ko i kako god mislio, posebno jer su znali za mnoge momke i mnoge ljude da su spremni da brane Srbiju, doneli su odluku da odustanu. I to je bila odluka doneta na ivici.

Inače, sve je bilo pripremljeno za krvoproliće koje bi bilo objašnjeno narodu kao „mirna tranzicija vlasti“. Rekli bi nam: bez nasilja. Pa kada se pojavi sto hiljada ljudi, da govorimo o ozbiljnim brojkama, a ne o trikovima i manipulacijama, to je ogroman broj ljudi. Kada se pojavi 50.000 ili 60.000 ljudi i okruži jednu zgradu, to je ogroman broj.

Međutim, naišli su na veliki otpor u Pionirskom parku. Nisu znali kako da reše taj problem, jer su videli neustrašive ljude unutra. A onda je sve drugo postalo besmisleno."