Nebojša Bakarec: Sramni govori hrvatskog premijera i predsednika ulaze u istoriju beščašća!
Foto: Instagram printscreen

Juče i danas mi Srbi obaležavamo dan kada je počinjen jedan od najvećih zločina nad Srbima, najveće etničko čišćenje u istoriji savremene Evrope. To je bila oluja fašističkog zločina.

Pre 27 godina, hrvatski neofašisti su ubili oko 2500 Srba, i proterali njih 250.000. Evropska Unija je ćutala. SAD su ćutale. UN su ćutale. Danas i sutra su na srpskim prostorima dani žalosti. U Hrvatskoj se 4. i 5. avgust, slave kao Dani radosti.

Po današnjim standardima o genocidu, koji se npr. primenjuju na zločin u Srebrenici, zločini države Hrvatske počinjeni početkom avgusta 1995., spadaju u genocid.

Svi hrvatski mediji i svi funkcioneri ističu da Hrvatska 5.8. „slavi Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 27. obljetnicu vojno-redarstvene operacije “Oluja”, kojom je u 84 sata oslobođeno 11.000 četvornih kilometara okupiranog područja u sjevernoj Dalmaciji, Lici,

Banovini i Kordunu“. Svi u Hrvatskoj se hvale kako su „domovinu“ oslobodili od Srba, konstitutivnog naroda Hrvatske.

Nebojša Bakarec: Sramni govori hrvatskog premijera i predsednika ulaze u istoriju beščašća!

Foto: Printscreen

 

Predsednik Hrvatske Zoran Milanović je 4. i 5.8.2022. u Kninu rekao: „Veliki događaji, a oslobođenje Knina i hrvatska pobjeda devedesetih godina su jedan od najvećih događaja u hrvatskoj povijesti (…) i sljedećih godina će ova jedinstvena generacija ljudi i hrvatskih vojnika, ratnih vitezova i heroja ostati generacija koja će biti zapamćena (…) Ljudi koji su oslobađali ovaj prostor mjesecima, jer kninska bitka je bila kulminacija jednog velikog sjajnog posla (…) Naš put je bio pravedan. Ispravan. Naš put je bio ispravan, bio je civiliziran i kao u svakom ratu, bio je krvav i zato na tome vam hvala (…) da bi naša djeca, naše kćeri i sinovi znali da su pripadnici jedne civilizirane, moderne europske zajednice (…) Hrvatska nikoga nije prognala odavde. Nemamo se čega stidjeti. Sretan dan hrvatskih branitelja, Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti“.

Milanović je istorijskoj nauci dao svoj „doprinos“. Jedini u svetu je otkrio da postoji „civilizirani krvavi rat“ i da je to „pravedno i ispravno“. Potpuni besmisao. Svaki rat je krvav, ali ni jedan nije „civiliziran“. Ne postoji civilizovani rat. Bilo je u Milanovićevom govoru i trunki kajanja.

Kajanja nije bilo u govoru Plenkovića. Predsednik vlade Hrvatske, Andrej Plenković je održao sraman govor u Kninu, kada je rekao: „Slavimo Dan pobjede kada su hrvatski branitelji postavili kamen temeljac naše slobode i demokracije (…) Veličanstvena pobjeda u „Oluji“ bila je odlučujuća, te je omogućila da iz nametnutog rata izađemo kao pobjednici (…) U posljednje vrijeme ponovno se pokušava Hrvatsku prokazivati lažnim, ali jalovim optužbama o protjerivanju srpskog stanovništva iz Hrvatske 1995., iako je poznato da ih je vodstvo pobunjenih Srba u suradnji s Beogradom prisililo na evakuaciju iz Hrvatske (…) Neprihvatljive su najavljene optužnice iz Beograda protiv hrvatskih pilota i širenje jurisdikcije na teritorij drugih država. Tim više što dolaze iz države iz koje je pokrenuta velikosrpska agresija na Hrvatsku i koja još uvijek ne pokazuje istinsku spremnost da prizna svoju odgovornost u tom zločinačkom pothvatu Miloševićevog režima“.

Kaže sramno hrvatski premijer Plenković da je srpska vlast primorala Srbe da se isele 1995. Ako je to bilo tako, zbog čega su onda hrvatski zločinački fašistički odredi ubili oko 2500 Srba? Hrvatska negira i

genocid koji je počinila u Jasenovcu, pobivši 700.000 Srba, Jevreja i Roma, pa ne čudi da Hrvatska negira i zločine počinjene u fašističkoj akciji "Oluja", najvećem etničkom čišćenju u savremenoj istoriji Evrope. Plenković potpuno negira hrvatske zločine počinjene u „Oluji“.

I ovi govori su dokaz da u Hrvatskoj narastaju fašizam i negiranje zločina. Taj fašizam je istina, drugačije pojavne prirode, nego u vreme pred Drugi svetski rat. Za razliku od Nemačke, istorijske okolnosti su dovele do toga da Hrvatska nikada ne bude denacifikovana. U Hrvatskoj je fašizam zaogrnut u sentiment prema ustaškom pokretu i u sentiment prema „domovinskom ratu“. U Hrvatskoj se fašizam pojavljuje kroz negiranje genocida koji je nacistička NDH počinila nad Srbima, Jevrejima, Romima, u konclogorima u NDH, kada je pobijeno oko 700.000 Srba, Jevreja i Roma, najviše u konclogoru Jasenovac. U Hrvatskoj se fašizam pojavljuje kroz negiranje zločina koji je moderna Hrvatska počinila nad Srbima u ratu devedesetih. U Hrvatskoj se fašizam pojavljuje kroz slavljenje zločina iz Drugog svetskog rata, odavanjem pošte hrvatskim ustašama, nacistima u Blajburgu, i slavljenjem zločina „Oluje“.

U Hrvatskoj je široko rasprostranjena simpatija prema ustaškom pokretu. To dokazuje opšte slavljenje ustaških zločinaca, koji imaju svoje ulice u Hrvatskoj, i slavljenje zločinaca iz „domovinskog rata“ devedesetih- hrvatskih generala, pre svega. U Hrvatskoj je prisutna stopostotna podrška zločinačkoj akciji „Oluja“. U Hrvatskoj su Srbi građani drugog reda, i izloženi su potpunoj asimilaciji već 32 godine. Hrvatska nije pristojno, pravedno i civilizovano društvo. U Hrvatskoj ponižavaju Srbe, asimiluju ih, onemogućavaju im povratak. To je institucionalno ponižavanje. Hrvati u Srbiji imaju sva prava koja Srbi u Hrvatskoj nemaju.

Nebojša Bakarec: Sramni govori hrvatskog premijera i predsednika ulaze u istoriju beščašća!

Foto: Printscreen

 

Milanovića i Plenkovića demantuje Tuđmanov govor, sa sastanaka sa hrvatskim vojnim vrhom u Zagrebu u julu 1995. i sa brionske sednice glavnog stožera oružanih snaga Hrvatske, održane 31.07.1995., koji su deo priprema zločinačke akcije „Oluja“. Sačuvan je tonski zapis rečenice tadašnjeg predsednika Hrvatske, Franje Tuđmana, koja glasi: „Ovo bismo morali riješiti. I jug i sjever. Riješiti na koji način? To je sada tema naše rasprave. Da nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu“. Ova rečenica jasno govori o tome šta je bio cilj Hrvatske– genocid, zločin i etničko čišćenje.

 

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading