OCA JE SAHRANIO KAO "SREBRENIČKU ŽRTVU", A ON BIO BORAC TZV. ARMIJE BiH Ovo će Suljagiću, mrzitelju svega srpskog, da osveži pamćenje

Direktor Memorijalnog centra Potočari Emir Suljagić poručio Delegaciji EU da "lažu kroz zube" i da ne postoje srpske žrtve, jer "nema nijedne presude za ubistvo srpskog civila u Bratuncu". Suljagić je, inače jedan od pozvanijih da komentariše "logiku", jer je najpoznatiji po tome što je svog oca Sulju, koji je, prema izvodu iz Matične knjige umrlih, stradao 24.12.1992. u Voljevici kod Bratunca kao pripadnik tzv. Armije BiH, sahranio kao žrtvu "srebreničkog genicuda" u mezarju u Potočarima 2005. godine.

Naime, nakon što su predstavnici Delegacije EU u BiH posetili i položili vence u Bratuncu na spomen-obeležje nevino stradalim srpskim žrtvama u Bratuncu, Suljagić se oglasio prvi put i ogorčeno komentarisao potez zvaničnika uz poruku "Pakleno ćete platiti za ovo, imate moju reč".

Predstavnici Delegacije EU u BiHoglasili su se nakon oštrih kritika i pretnji direktora Memorijalnog centra Srebrenica Emira Suljagića, objavom na društvenim mrežama da je u Bratuncu odata počast isključivo nevinim žrtvama proteklog rata i da je važno sećati se svih žrtava.

Suljagiću se ovaj odgovor očigledno nije dopao, pa je otvoreno pokazao da za njega ne postoje druge, osim bošnjačkih žrtava, kao i da je priča o pomirenju nakon donošenja rezolucije o Srebrenici samo mit.

"Ne postoji nijedna sudska presuda za ubistvo bilo kog srpskog civila u Bratuncu. Naime, Bratunac je u proleće i leto 1992. godine bio mesto najstrašnijih progona i drugih zločina protiv čovečnosti nad bošnjačkim civilnim stanovništvom. Kampanja je uključivala masovna ubistva, logore, logore silovanja", rekao je Suljagić.

To što presude zaista nije bilo, ne znači da nije bilo ni zločina nad Srbima u Bratuncu i okolini. Naprotiv. 

U leto i jesen 1992. godine i u zimu 1993, zločine su počinile muslimanske snage iz Srebrenice, kojima je u to vreme komandovao Naser Orić i koji je pred haškim sudom oslobođen komandne odgovornosti. 

Jezivi niz zločina počeo je na Đurđevdan 1992. godine, kada su snage iz Srebrenice napale sela Gniona i Blječeva i ubile pet starijih osoba. 

Zalazje na brdu iznad Srebrenice napadnuto je na Petrovdan, seosku slavu 1992. U ovom i u selima Zagoni i Biljača ubijeno je 69 meštana. Sudiji Slobodanu Iliću koji je zarobljen, Naser Orić izvadio je oči, svedočili su kasnije neki očevici. Telo sudije nađeno je 2010. na deponiji smeća kraj Srebrenice, uz tela još desetorice srpskih vojnika sa Zalazja. Neka tela tada zarobljenih Srba u Zalazju još nisu nađena.

Od 22 nestalih, 10 je pronađeno i ekshumirano 10. juna 2011. godine iz masovne grobnice na Zalazju, prilikom traženja nastradalih Bošnjaka. Deset nestalih još nije pronađeno i njima se gubi trag u logoru u bivšoj srebreničkoj policijskoj stanici.

Za ove, kao i za mnoge druge zločine počinjene nad Srbima iz Srebrenice i srednjeg Podrinja još niko nije odgovarao.

Da li su se onda, po logici Emira Suljagića, stotine srpskih civila same ubile?

Raša Tudej

BONUS VIDEO

 

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI