Sjedinjene Američke Države izvele su raketni napad na Badnje veče, gađajući kampove terorističke organizacije ISIS na severozapadu Nigerije. Odluku o ovom vojnom udaru doneo je predsednik SAD Donald Tramp, koji je javno saopštio da je cilj operacije zaštita hrišćanskog stanovništva u toj afričkoj zemlji.

Tramp je poručio da su terorističke grupe platile, kako je naveo, „paklenu cenu“ zbog nastavka ubijanja civila, naglašavajući da Sjedinjene Države neće tolerisati nasilje nad hrišćanima u regionu.

Tomahavci umesto božićnih čestitki

Napad je izveden sa broda američke ratne mornarice koji se nalazio u Gvinejskom zalivu. Američke snage ispalile su više od deset krstarećih raketa tipa „Tomahavk“ na dva militantna kampa. Mete su se nalazile na teritoriji savezne države Sokoto i u okolnim područjima severozapadne Nigerije.

„Nekoliko“ poginulih i sporni detalji

Američka Afrička komanda saopštila je da je tokom operacije ubijeno „nekoliko“ terorista. Ipak, zvanično saopštenje Pentagona izazvalo je brojne reakcije, jer je naziv savezne države Sokoto pogrešno napisan, što je otvorilo pitanje ozbiljnosti pripreme i poznavanja terena.

Pentagon je u prvom saopštenju naveo da je operacija sprovedena „na zahtev“ nigerijskih vlasti, ali je ta formulacija uklonjena svega sat vremena kasnije, bez ikakvog objašnjenja. Nakon toga, američka strana počela je da govori isključivo o „koordinaciji“ sa lokalnim vojnim strukturama.

Američki ministar odbrane izjavio je da su Sjedinjene Države spremne da nastave napade na radikalne grupe i dodao da bi svako novo nasilje nad hrišćanima u regionu predstavljalo povod za nove vojne udare. Analitičari, međutim, upozoravaju da se ovakva retorika često koristi kao opravdanje za širenje vojnog prisustva SAD u Nigeriji.

Sudija i dželat

Vašington, prema ocenama stručnjaka, ponovo preuzima ulogu globalnog sudije i izvršioca kazne. Zaštita ljudskih prava i verskih manjina u prošlosti je često služila kao izgovor za vojne intervencije, koje su u mnogim slučajevima ostavljale dugoročne posledice i izazivale humanitarne krize.

Slični obrasci viđeni su i tokom američkih intervencija na Bliskom istoku, gde su vojne kampanje dovele do višegodišnjih sukoba i destabilizacije čitavih regiona.

Trampov afrički front

Za Donalda Trampa, ovaj napad imao je i snažnu političku dimenziju. S jedne strane, reč je o simboličnom božićnom potezu namenjenom domaćoj javnosti u SAD. S druge strane, napad predstavlja odgovor na nedavne pogibije američkih državljana u Siriji.

Nigerijske vlasti nisu se otvoreno protivile udarima, već su, prema dostupnim informacijama, prećutno prihvatile američku akciju.

Operacija se poklopila i sa rastućim uticajem evangelističkog lobija, kako u Sjedinjenim Državama, tako i u Africi. Nigerija, u kojoj evangelisti imaju jedno od najvećih uporišta u svetu, igra važnu ulogu u toj strategiji.

Ograničene mogućnosti

Uprkos snažnoj retorici, stvarni vojni kapaciteti SAD na afričkom kontinentu ostaju ograničeni. Američki kontingent u Africi ne prelazi šest hiljada vojnika. Vašington je već zatvorio svoje baze u Nigeru i povukao specijalne snage iz Čada.

Ukupna trgovinska razmena između SAD i Afrike opala je za više od 50 odsto u poslednjih 15 godina. Pokušaji posredovanja u regionalnim sukobima pokazali su koliko je Americi teško da utiče na afričke procese bez upotrebe vojne sile. Nekadašnja „meka moć“, oličena u razvojnim programima i humanitarnoj pomoći, gotovo je nestala. Ono što je ostalo jeste povremena upotreba raketa i bombardovanja.