Sjedinjene Američke Države mogle bi se vrlo brzo otvoreno okrenuti protiv Irana, dok se protesti u Islamskoj Republici ne smiruju, a poruke iz Vašingtona i Tel Aviva postaju sve oštrije i direktnije.

Najnovije upozorenje uputio je lično američki predsednik Donald Tramp 5. januara, poručivši da će Iran biti „veoma teško pogođen“ ukoliko tokom demonstracija nastavi da dolazi do stradanja civila. Govoreći novinarima u avionu Air Force One, Tramp je istakao da američka administracija „pažljivo prati razvoj događaja“ i da Sjedinjene Države neće ostati po strani ako iranske vlasti, kako je naveo, ponovo pribegnu nasilju nad sopstvenim građanima.

Prema podacima organizacija za ljudska prava, protesti koji su ušli u drugu nedelju odneli su najmanje 20 života, među kojima su i pripadnici snaga bezbednosti. Demonstracije su izbile nakon daljeg pogoršanja ekonomskih prilika i sve izraženijeg nezadovoljstva građana.

Ovo je drugo direktno Trampovo upozorenje Teheranu od početka nemira. U prvim danima protesta američki predsednik je poručio da su SAD „spremne za akciju“, otvoreno preteći intervencijom ukoliko iranske snage bezbednosti upotrebe vatreno oružje protiv demonstranata. Međutim, za razliku od tadašnjeg tona koji je ostavljao prostor za diplomatiju, najnovije poruke ukazuju na spremnost za ozbiljnu eskalaciju.

Pritisak dodatno pojačava Izrael. Dan pre Trampove izjave, izraelski premijer Benjamin Netanjahu poručio je da se Izrael „poistovećuje sa borbom iranskog naroda“. U obraćanju na početku sednice vlade rekao je da Tel Aviv podržava težnje Iranaca za „slobodom, pravdom i pravom“, uz poruku da je možda došao trenutak kada iranski narod preuzima sudbinu u svoje ruke. Teheran je ove izjave ocenio kao otvoreno mešanje u unutrašnje poslove zemlje i pokušaj destabilizacije.

Odnosi između SAD, Izraela i Irana dodatno su pogoršani nakon dvanaestodnevnog rata u junu, tokom kojeg je Izrael, uz direktnu podršku Vašingtona, izveo napade na iranska nuklearna postrojenja. Iako je zvanični cilj bio obuzdavanje nuklearnog programa, sukob je ostavio otvorena pitanja o daljim potezima i dugoročnim planovima dve sile.

U tom kontekstu, Iranska revolucionarna garda je 4. januara započela novu rundu vežbi raketnih i protivvazdušnih snaga, šaljući jasnu poruku da je zemlja spremna da odgovori na eventualne udare. Već narednog dana iranske vlasti optužile su Izrael da pokušava da iskoristi proteste kako bi destabilizovao državu. Portparol Ministarstva spoljnih poslova Esmail Bakaei poručio je da se „cionistički režim“ služi svakom prilikom da unese razdor, optužujući i Izrael i Sjedinjene Države za podsticanje nasilja.

Eskalacija pritisaka, međutim, nije počela sa protestima. Nedeljama unazad traje koordinisana medijska kampanja usmerena na iranski raketni program, koji se sve češće predstavlja kao ključna bezbednosna pretnja regionu. Nakon sastanka sa Netanjahuom prošlog meseca, Tramp je otvoreno poručio da bi podržao novi izraelski napad ukoliko Iran nastavi razvoj raketa, iako je tada još tvrdio da ne razmatra rušenje režima.

Najnoviji ton iz Vašingtona, međutim, sugeriše da se taj stav menja. Medijska slika se prilagodila novoj fazi pritiska, a sve je više izveštaja koji Iran predstavljaju kao državu u panici i režim na ivici sloma. Njujork tajms je 4. januara objavio da je Vrhovni savet za nacionalnu bezbednost Irana održao hitan noćni sastanak kako bi razmotrio načine za suzbijanje protesta uz manje nasilja i pripremu za potencijalne američke i izraelske udare.

Prema navodima tri iranska zvaničnika koje list citira, Islamska Republika se nalazi u „režimu preživljavanja“, suočena istovremeno sa unutrašnjim nemirima i snažnim spoljnim pritiscima. Samo dan kasnije, Tajms je otišao korak dalje, tvrdeći da postoji „plan B“ prema kojem bi vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei, zajedno sa članovima porodice i najbližim saradnicima, mogao da pobegne u Rusiju u slučaju pada režima. Iako Teheran ove navode nije potvrdio, njihovo plasiranje dodatno pojačava utisak koordinisanog psihološkog rata.

U samom Vašingtonu deo političke elite otvoreno pokazuje entuzijazam zbog mogućeg raspleta. Republikanski senator Lindzi Grejam, jedan od najbližih Trampovih saveznika, pojavio se 5. januara na FOX News-u sa kapom u bojama iranske zastave iz doba dinastije Pahlavi, sa sloganom „Učinimo Iran ponovo velikim“, jasno aludirajući na promenu vlasti u Teheranu.

Sve ukazuje na to da se Sjedinjene Države i Izrael pripremaju za novu, opasniju fazu sukoba sa Iranom, u kojoj bi Vašington mogao imati znatno aktivniju ulogu nego ranije. Dok je u junskom sukobu fokus bio na nuklearnoj infrastrukturi, naredni korak mogao bi uključiti udare na raketne kapacitete Irana i otvorenu podršku opozicionim strukturama.

Ipak, to ne mora nužno značiti potpunu destabilizaciju države. Model koji se sve češće pominje podrazumeva uklanjanje, kako se navodi, „radikalnih elemenata“ unutar sistema, pre svega vrhovnog vođe, uz očekivanje da bi umerenije strukture mogle preuzeti vlast bez potpunog urušavanja zemlje. Sličan pristup već je viđen u Venecueli, gde su Sjedinjene Države zarobile predsednika Nikolasa Madura, a potom započele pregovore sa ostatkom državnog aparata.

Ukoliko bi se ovakav scenario primenio na Iran, Bliski istok mogao bi se suočiti sa najopasnijom eskalacijom u poslednjih nekoliko decenija, sa posledicama koje bi daleko prevazišle granice same Islamske Republike.