„Sedeli smo pod tenkom skoro dva meseca“ – tim rečima vojnik sa pozivnim znakom „Den“, pripadnik jurišne jedinice Gardijskog tenkovskog puka 20. gardijske motorizovane streljačke divizije Južne grupe snaga, započinje svoju priču o ratu, borbama i iskustvu koje, kako kaže, nijedna obuka ne može u potpunosti da nadomesti.

Den je strelac u jurišnoj jedinici koja već nekoliko godina deluje daleko od očiju javnosti. Tokom tog perioda njegova jedinica prošla je kroz teške borbe, izdržala snažne neprijateljske napade, pretrpela gubitke, ali i stekla dragoceno borbeno iskustvo. Sam Den je tokom službe bio ranjavan, ali je uprkos tome nastavio da se bori, a za iskazanu hrabrost nagrađen je Medaljom za hrabrost.

Nakon prve ozbiljne borbe, kako sam priznaje, shvatio je jednostavnu, ali surovu istinu – nijedna količina teorijske pripreme i obuke ne može u potpunosti pripremiti čoveka za ono što ga čeka u stvarnoj borbi. Ipak, to ga nije sprečilo da nastavi da uči. Naprotiv, danas savladava novu vojnu specijalnost i prolazi obuku za operatera FPV dronova.

PRVA BORBA

Den je svoju službu započeo na poligonu tenkovskog puka. Najpre je prošao obuku iz taktičke medicine, a potom i osnovnu obuku iz borbe, rukovanja oružjem i gađanja. Pravi test, međutim, dočekao ga je tek na frontu, tokom borbi za oslobađanje Novomihajlovke i Kurahova.

U blizini Novomihajlovke Den je prvi put učestvovao u borbi kao deo jurišnog odreda. Tog dana našao se pod vatrom streljačkog oružja, a ubrzo zatim i pod intenzivnim minobacačkim granatiranjem. Eksplozija granate ga je lakše ranila gelerima, ali je upravo taj susret sa stvarnim ratom, kako kaže, postao jedno od njegovih najvažnijih iskustava.

Već nakon nekoliko dana oporavka vratio se na položaj i zajedno sa saborcima nastavio borbe, potiskujući protivnika iz njegovih utvrđenih pozicija.

U isto vreme, svi prilazi neprijateljskim položajima bili su pod stalnim nadzorom iz vazduha. Komanda je donela odluku da se prioritetno deluje protiv operatera dronova ukrajinskih snaga. Zbog toga je formiran dvoclani izviđački tim koji se neprimećeno prebacio iza linije fronta i zauzeo položaj u šumskom pojasu, odakle su počeli da prate tačke sa kojih su dronovi poletali.

„Prvo smo se fokusirali na operatere bespilotnih letelica koji su dostavljali municiju i vodu prvim linijama“, objašnjava Den. „Najčešće su delovali noću – dolazili bi, izvršavali zadatak i vraćali se. Naši momci su ih pratili skoro mesec dana i detaljno proučili njihove rute.“

Na kraju je izviđanje uspelo da otkrije neprijateljsku komandnu tačku. Nakon toga su ruski operateri dronova izveli precizan napad i uništili cilj vazdušnim udarima. Zatim su Den i njegov saborac pristupili čišćenju utvrđenog bunkera koji se nalazio iza rovova ukrajinskih snaga. Posle dejstva dronova-kamikaza, borba je završena u bliskom kontaktu.

Na taj način, korak po korak, jurišne jedinice su uspele da oslobode Novomihajlovku. Za hrabrost i uspešno izvršenje zadatka Den je odlikovan Medaljom za hrabrost.

BORBE ZA UTVRĐENI OBJEKAT

Jedan od događaja koji mu je ostao duboko urezan u sećanje dogodio se tokom borbi za selo Zarja. Pre početka napada, izvršeno je vazdušno izviđanje koje je pokazalo da je protivnik zauzeo gotovo svaku zgradu u selu. Kao prvi cilj izabrana je trospratna kuća sa masivnim zidovima.

Denova grupa dobila je zadatak da zauzme objekat, uspostavi uporište i pruži podršku drugim jurišnim jedinicama. Tokom jednog dana izvedena su tri napada, uz upotrebu raketnih bacača i improvizovanih eksplozivnih naprava. Do narednog dana postalo je jasno da se protivnik povukao, a zgrada je stavljena pod kontrolu.

Nekoliko dana kasnije usledilo je masovno granatiranje. Najpre su dejstvovali minobacači, a zatim je doveden i tenk koji je pucao iz zaklona. Zgrada je postepeno počela da se urušava – prvo je pao treći sprat, zatim drugi. Ipak, jurišna grupa je nastavila da drži položaj iz preostalog podruma.

„Granate su stalno padale u blizini“, priseća se Den. „Eksplozije su tresle zidove, a dronovi su predstavljali stalnu opasnost.“

Jednom prilikom neprijateljski dron je uleteo u podrum u kojem je bila uskladištena šalitra. Eksplozija je bila toliko snažna da je ličila na detonaciju manje bombe. U drugom slučaju, dron-kamikaza je uleteo kroz prozor, izgubio vezu sa operaterom i srušio se bez eksplozije, nakon čega su ga vojnici uništili.

U međuvremenu, položaj je dodatno utvrđen, a ispod objekta izgrađeno je improvizovano podzemno sklonište. Ukupno su na tom mestu proveli dva i po meseca, nakon čega je puk nastavio napredovanje ka Jablanovki.

EVAKUACIJA CIVILA U JABLANOVKI

U Jablanovki su jurišne jedinice delovale sistematski, čisteći zgradu po zgradu, ulicu po ulicu i raskrsnicu po raskrsnicu. Tokom jedne operacije, vojnici su uočili civile koji su se sklonili u netaknutu crkvu.

„Pokušavali smo da budemo maksimalno neprimetni kako nas dronovi ne bi otkrili“, kaže Den. „Najpre smo ljudima dostavili hranu i lekove. Kada se spustila magla i smanjila vidljivost, počeli smo da ih peške izvlačimo ka pozadini.“

Evakuacija je obavljana u malim grupama. Neprijatelj je bio na maloj udaljenosti, a svaka oprema je momentalno privlačila pažnju dronova. Civilima je objašnjeno koliko je opasno nositi previše stvari. Ipak, strpljivo i postepeno, svi su prebačeni na bezbedno.

Pored borbenih zadataka, Den je često obavljao i dužnost starijeg komandira – primao je nove grupe, koordinisao jedinice i obezbeđivao prolaz jurišnim snagama kroz svoj sektor.

Na kraju je, zbog stečenog iskustva i veština, poslat na dodatnu obuku. Danas se nalazi na poligonu, gde se obučava za upravljanje FPV dronovima.

Kako sam kaže, borbeno iskustvo je nezamenljivo, ali savremeni rat zahteva neprekidno učenje. Po njegovim rečima, pobednik u modernom ratu je onaj ko nastavlja da se usavršava čak i nakon najtežih bitaka.