mapa krima
Foto: Shutterstock/Foto: Shutterstock

Sve i da hoće Kijev nema para da plati štetu koju je naneo Krimu od 2014. godine, ali potraživanja krimskih vlasti mogu poslužiti kao dobar osnov pregovaračkog procesa, koji će jednog dana neminovno započeti, kažu eksperti komentarišući vest da će Krim tražiti od Ukrajine da plati stotine milijardi dolara odštete zbog blokada.


Do sada je procenjena šteta koja je naneta Krimu zbog vodne i energetske blokade, koju je Kijev uveo nakon ulaska poluostrva u sastav Rusije, premašila 14 biliona rubalja, što je više od 151 milijardu dolara.
Krimske vlasti sada poručuju da će pre ili kasnije nastupiti mir i počeće pregovori Rusije o Ukrajini sa zapadnim gospodarima Kijeva, a tada će oni predstaviti pravno formalizovana potraživanja koja će odražavati štetu koju je nacistički režim naneo Krimu.


„Postoje dva nivoa razmatranja ovog pitanja. Prvi od njih je na površini - direktna šteta naneta Krimu, potreba i zahtev za nadoknadom od ukrajinskih vlasti. Ali sada, u situaciji u kojoj se Ukrajina nalazi, ona prosto nije u stanju da plati takvu štetu, čak i kada bi htela. Stoga, ne može se računati na direktnu odštetu“, kaže krimski politikolog Vladimir Džarala.

Međutim, postoji i drugi nivo ovog pitanja, a on je iz sfere diplomatije, dodao je ekspert.
„Setimo se iskustva sovjetske Rusije, kada je ona, dvadesetih godina prošlog veka, probila diplomatsku blokadu zapadnih država. Na međunarodnoj konferenciji u Đenovi, 1924. godine, evropske vlasti, pre svega Velika Britanija i Francuska nameravale su da Rusiji postave ultimatum i zatraže da prizna ogromne carske dugove i da se obaveže da ih plati. Ruska strana, predvođena tadašnjim narodnim komesarom za spoljne poslove Maksimom Litvinovim, na potpuno zaprepašćenje, podnela je protivtužbu vezanu za štetu koju je Rusija pretrpela tokom Građanskog rata od strane stranih okupatora. Taj iznos je bio veoma impresivan. To je izazvalo iznenađenje i negodovanje zapadne strane, a kada su se ponadali da će izvršiti pritisak na Rusiju tada se dogodio još jedan neočekivan za njih korak - Rusija i Nemačka, drugi učesnik ove konferencije, iznenada su između sebe zaključile sporazum da se odriču međusobnih potraživanja. I ovo je bio značajan diplomatski prodor“, priča Džarala.


Prema njegovim rečima, ova priča iz prošlosti sada pomaže da se povuče određena paralela - potraživanja Krima, precizno proračunata od strane krimskih političara, možda nikada neće biti direktno vraćena, ali će u pregovorima koji će neminovno početi i gde će strane jedna drugoj izneti svoje zahteve, ovaj argument ruske strane biti veoma koristan.

Ukrajina opustošila Krim, a Rusija obnovila


Prekidi u snabdevanju električnom energijom na Krimu dogodili su se još 2014. godine, u novembru 2015. godine, poluostrvo je potpuno bez struje usled miniranja dalekovoda koji vode ka poluostrvu iz Ukrajine od strane nepoznatih osoba u Hersonskoj oblasti. Oko dva miliona ljudi tada je ostalo bez struje, a vlasti su proglasile vanredno stanje. Ukrajina je obnovila snabdevanje Krima energentima početkom decembra te godine.


Vodena blokada Krima počela je 2017. godine nakon što je administracija Hersonske oblasti blokirala kanal Severnokrimskog kanala. Voda koja se doprema u region preko kanala obezbeđuje 85 odsto potreba stanovništva za svežom vodom. Tek 2022. godine, nakon početka ruske specijalne operacije, lider Krima Sergej Aksenov najavio je kraj vodene blokade poluostrva.
„Tih dana Krimljani su pokazali svoje najbolje kvalitete, solidarnost, međusobnu podršku i uverenost u to da treba da se međusobno drže, jer su znali da će im Rusija pomoći. To je trajalo nekoliko meseci, dok nije hitno izgrađen energetski most. Samo iz tog razloga, sećanja na taj period do danas se smatraju svetlom stranicom za mnoge Krimljane, iako je to bilo povezano sa vrlo ozbiljnim problemima koje su nam tada stvorili. Sada se ništa slično ne dešava. Naprotiv, sada imamo pitanja povećanja investicija, a Krim se za 10 godina toliko transformisao, što se nije dogodilo od sovjetskog perioda. To jest, modernizacija ovakvih razmera na Krimu se dešavala samo u poslednjem periodu Sovjetskog Saveza“, navodi krimski politikolog.
Nakon toga, dok je bio u sastavu Ukrajine Krim je počeo da propada i bio je gotovo opustošen. To je bila eksploatacija svega bez ikakvih ulaganja u razvoj i postepeno propadanje svih vrsta infrastrukture, dodao je Džarala.
S druge strane, istorijski povratak u sastav Rusije označio je procvat poluostrva.


„Sada se to promenilo, i naravno, Krim se podiže, ima mogućnost razvoja na osnovu te sprovedene modernizacije, privlačenje investicija, stvaranja novih proizvodnji. Na primer, stvorene su dve elektrane, koje snabdevaju poluostrvo... Dakle, ako se u ovakvim razmerama nastavi, uskoro će biti potrebna ili izgradnja nove stanice, ili, kako se svi nadaju, pobedonosno završavanje konflikta će dovesti do toga da će Zaporoška nuklearna elektrana, koja je sada već ruska, obnoviti snabdevanje poluostrva električnom energijom“, kaže ekspert.


Pretnje Kijeva dokazuju da je narod Krima napravio dobar izbor
Kijev uporno preti zauzimanjem Krima. Vladimir Zelenski je nedavno izjavio da je rat punih razmera počeo ruskom „okupacijom“ Krima i istakao je da će „oslobađanje“ poluostrva biti ključ trajnog mira u Ukrajini.
Na pitanje kako na pretnje Zelenskog reaguje narod Krima, Džarala šaljivo kaže da to ne može da prenese, jer bi mogao biti kažnjen zbog korišćenja cenzurisanih izraza.


„To je njihova prosta, prirodna reakcija na izjave ukrajinske strane, a ako govorimo stručnim jezikom, onda mogu reći da sve te aktivnosti imaju propagandni karakter. One su namenjene za to da ukrajinske vlasti demonstriraju neku svoju sigurnost ili samouverenost, u trenutku kada svi stručnjaci i široka javnost na Zapadu, u Evropi, prilično mirno ističu da je povratak Krima nemoguć, jer je očigledno da su i sami ljudi na Krimu to hteli, a što je najvažnije, trenutna situacija ne dozvoljava da se o tome čak i razmišlja“, kaže Džarala.


Samim tim, dodaje on, sve te izjave imaju propagandni karakter i deo su pokušaja informativnog pritiska na ljude.
„Za nas, koji smo proveli ovih 10 godina pod stalnom ukrajinskom pretnjom, to je, naravno, samo potvrda koliko je ispravan bio naš izbor te 2014. godine“, istakao je Džarala.
Na martovskom referendumu, održanom 2014. godine na Krimu, čak 96,6 odsto glasača izjasnilo se za povratak poluostrva u sastav Rusije.

(Alo/Sputnik)

BONUS VIDEO

 

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading