Praštajte i radujte se!
Radoš Bajić je već godinama sinonim za pravog srpskog domaćina.

Vesna Lalić
- Mi smo jedna, možda u ovo vreme, i netipična srpska porodica jer živimo pod istim krovom. Nas je 10 u kući. Pored mene i supruge Milene, tu su moj sin Nedeljko sa suprugom Ivonom, ćerkicom Lenkom i sinom Aleksandrom i ćerka Jelena sa suprugom Predragom Jočićem i mališanima Sofijom i Filipom. Puna kuća, što bi rekli! I ne samo što živimo u istoj kući, mi i radimo zajedno, tako da je to u ovo današnje vreme, rekao bih, poseban uspeh - priča nam Radoš, koji je, kako kaže, posebno srećan što oni u vreme božićnog praštanja nemaju šta da oproste jedni drugima.
Zabranjeni Božić
Radoš Bajić snimio je polovinom osamdesetih dokumentarno-igrani film „Božić u Šumadiji“, u kojem su opisani svi običaji za Badnji dan i Božić, ali se ispostavilo da vreme za takav film nije bilo baš najpogodnije. - Želeo sam da izreklamiram taj film na televiziji, čak sam i platio reklamu i sećam se da smo Milena i ja čekali da vidimo taj spot, ali on nije emitovan. Otišao sam sutradan da vidim zašto nisu pustili moju reklamu, rekli su mi da je zabranio gradski komitet. Nije to tada bilo pogodno - priseća se Radoš.
- Sećam se kako su se otkad znam za sebe na dan Božića mirili svi oni koji su se pre toga zavadili. Nakon što izlome česnicu i ručaju u okrilju porodice, seljaci koji su imali šta jedan drugom da oproste nalazili bi se i to bi činili. Praštali bi izrečeno ili urađeno i nastavljali bi dalje. I mislim da je to velika poruka Božića. To praštanje. S druge strane, srećan sam što mi u kući nemamo šta da oprostimo jedni drugima. Moja supruga Milena nikad se nije s nepoštovanjem ponela prema našoj snaji Ivoni niti ja prema zetu Peđi. Mi radimo i živimo zajedno i tokom godine o svemu razgovaramo, oko svega se dogovaramo, pa na veliku sreću, ne moramo niti imamo šta da praštamo jedni drugima - zadovoljno priča Radoš, koji kad pomisli na proslavu Božića pomisli na zvuke prangije.
- Mene lično ne raduje Evropa, ne čine me srećnim tamo neka poglavlja. Nemam ja mnogo vere u te priče. Srpski narod u ovo vreme može da bude zahvalan samo kad je zdrav i kad su mu svi članovi na broju. Nemamo više čime da se pohvalimo, pa bih ja za Novu godinu poželeo malo više pameti našem narodu - završava Bajić.
Nova godina za novi film!
- Protekla godina je bila teška, ali smo mi nekako uspeli da sve nedaće otresemo s naših pleća i krenemo dalje. Radili smo vredno, snimili smo film „Braća po babine linije“, čija će premijera biti u martu, i to je film koji opet uz obilje smeha nosi i važne društvene poruke. Od jeseni nas čeka i nastavak serije „Selo gori“, tako da s nestrpljenjem iščekujemo ono što donosi nova 2016. godina - otkriva za „Alo!“ ovogodišnje planove Radoš Bajić.
Želimo da se deca sećaju divnih praznika
Jelena i Predrag Jočić pričaju za „Alo!“ da je Božić praznik kojem se svi u njihovoj porodici izuzetno raduju. - To je praznik koji svi u veselju proslavljamo. Trudimo se da sve običaje koje pamtimo iz detinjstva i koje su nam naši roditelji usadili sad prenesemo na našu decu Sofiju i Filipa. Od lomljenja česnice, dočekivanja položajnika, džaranja vatre... Oboje imamo žive slike iz detinjstva kako smo proslavljali Božić kad smo bili mali, to su divna sećanja i trudimo se da sad svaki Božić bude posebna uspomena za našu decu i da se oni, kao i mi, s osmehom prisećaju detinjstva i slavlja u našem domu - kažu Jelena i Peđa.
Na Božić sve kako se valja
Ivona i Nedeljko Bajić sa svojom decom na Božić rade sve što bi voleli da rade cele godine. - Božić je poseban dan, koji svi u porodici mnogo volimo i kojem se svi podjednako radujemo. Trudimo se da sve običaje koji su vezani za taj praznik sačuvamo i prenesemo na našu decu Lenku i Aleksandra. Na taj dan, kako se valja, radimo svašta pomalo da bi nam takva bila godina. Deca se malo igraju, malo uče, svi se mnogo volimo, malo se i svađamo... Deca se posebno raduju tom danu. Sve je svečano, ima svašta da se pojede, a tu su i pokloni, pa je to baš radostan dan u našoj kući - kroz smeh nam otkrivaju Ivona i Nedeljko.