šuca
Foto: Alo/Foto: Alo/ilustracija

 

Ovaj zločin nikada nije zvanično rasvetljen, mada se spekulisalo da ga je ubio ili Voja Amerikanac ili zemunski klan.

Tog 12. oktobra 1996. godine, na Miholjdan, Đorđević je izrešetan hicima iz automatske puške dok je pred svojom kućom parkirao automobil „folksvagen pasat“. Više od 20 metaka završilo je u njegovoj glavi, a još dva u vratu. Očevidaca nije bilo, a napadači su nestali bez traga.

Neposredno posle likvidacije Đorđevića, pričalo se o tome da se Šuca nije bavio nelegalnim poslovima i da nije imao bliske kontakte sa kriminalnim grupama. To je motiv njegovog ubistva činilo dodatno intrigantnom zagonetkom.

Oni koji su ga poznavali tvrdili su da je bezrezervno voleo Zvezdu i Srpsku dobrovoljačku gardu (SDG). Iz rodnog Leskovca, još kao mališan, doselio se u beogradski Resnik. Pohađao je Osnovnu školu „Kosta Abrašević“, gde je njegova majka radila kao čistačica.

Nadimak Šuca poneo je po profesiji oca koji je bio šuster (obućar). Klinci su ga obožavali, jer je bio „tabadžija“ na glasu, izdašan u kafani i uvek spreman da pomogne.

Pre početka rata u Bosni i Hercegovini bio je vođa Zvezdinih „Delija“, a početkom devedesetih učlanio se u Srpski četnički pokret Vojislava Šešelja, gde je imao funkciju potpredsednika.

Arkan

EPA/Drago_Vejnovic

 

Kada je osnovana SDG, Đorđević se odmah priključio Arkanovim dobrovoljcima i sa njima prošao gotovo sva ratišta. Tri puta je odlikovan za svog kratkog života, a posle ranjavanja je penzionisan u činu pukovnika.

Posle ratova podigao je sebi kuću u Zemunu i posvetio se privatnom biznisu. Jedno vreme je držao i zlataru. Oženio se Aleksandrom i dobio sina Luku. Nekoliko godina kasnije, postao je predsednik FK Zmaj iz Zemuna i ponovo stao na čelo Zvezdinog „severa“.

Uglavnom se družio sa gardistima, a često se mogao videti u poznatim beogradskim i zemunskim kafićima u društvu osoba iz zemunskog sveta podzemlja.

Mnogobrojni su navodni motivi njegove smrti koji i dan-danas kruže gradom. Kreću se od lične osvete, preko upozorenja nekom od članova SDG, do revanša za ubistvo istaknutog pripadnika voždovačkog klana Zorana Dimitrova Žuće.

Posle Šucine likvidacije, kao i posle smrti svakog od žestokih momaka, izašao je niz čitulja u novinama. Ređali su se pozdravi najbližih, familije, poslovnog sveta, Zvezdinih navijača, drugova...

Zanimljivo je da nijedna čitulja nije bila od njegovog komandanta. Arkan je, prema pisanjima tadašnjih medija, još na dan Šucinog ubistva njegovoj porodici obećao energičnu istragu, paralelnu s policijskom i hvatanje ubice.

zabela

Foto: Alo

Šucina supruga Aleksandra (devojački Ivanović) se ubrzo posle njegovog ubistva preudala za komandanta JSO Milorada Ulemeka Legiju i sa njim dobila tri ćerke.

Prema poslednjim poznatim informacijama, kako piše Informer, ona sa decom već više od decenije živi u Francuskoj i tek povremeno dolazi u Beograd. Legija je od 2004. na odsluženju 40 godina zatvora, a na slobodu bi trebalo da izađe tek za 20 godina, sa svojih 76. 

T. I./Informer/Alo! 

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading