OVO SU BILE POSLEDNJE NJEGOŠEVE REČI Pred smrt i izgovorio samo jedno, majka ni suzu nije pustila!
Njegova harizmatična ličnost i misaona dubina oslikani su kroz njegov život i dela, koja su i danas visoko cenjena.
Rođen 13. novembra 1813. godine u selu Njeguši, Njegoš je postao vladika Crne Gore 1830. godine, sa samo 17 godina, nakon smrti svog strica, vladike Petra I Petrovića.
Njegova politička vizija bila je usmerena ka jačanju centralizovane državne vlasti i borbi protiv turske okupacije. Uveo je brojne reforme, uključujući osnivanje centralne narodne uprave i vođenje popisa stanovništva.
Njegoš je najpoznatiji po svojim književnim delima. Njegova najznačajnija epska poema, "Gorski vijenac," napisana 1847. godine, bavi se temama slobode, junaštva, žrtvovanja i borbe protiv osmanske vlasti.
Ovo delo je jedno od najvećih dostignuća srpske i jugoslovenske književnosti. Drugi značajan rad, "Luča mikrokozma" (1845), je filozofska poema koja istražuje odnos između Boga, čoveka i univerzuma.
Njegoš je umro 31. oktobra 1851. godine od tuberkuloze, u dobi od 38 godina. Sahranjen je na Lovćenu, planini koja dominira crnogorskim pejzažom, što je bila njegova želja izražena u testamentu.
Njegov grob na Lovćenu postao je simbol crnogorske slobode i nacionalnog identiteta.
I potonja molitva za Crnu Goru i narod kome je bio vladika i gospodar: „Bože i Sveta Trojice pomozi mi! Bože i Sveta Gospođo, predajem ti na amanet Crnu Goru! Sveti arhanđele Mihaile, primi moju grješnu dušu!“
Prije nego je izdahnuo, gospodar Crne Gore je otvorio oči, pogledao oko sebe, uzeo želju od sveta i ostao tako sa otvorenim očima.
U Vladičinom testamentu stoji:
„Hvala Ti, Gospodi, jer si me na brijegu jednoga Tvojega svijeta udostojio izvesti i zrakah jednoga Tvojega divnoga sunca blagovolio napojiti.
Hvala Ti, Gospodi, jer si me na zemlji nad milionima i dušom i tijelom ukrasio – koliko me od moga đetinstva Tvoje nepostižimo veličestvo topilo u gimne Božestvene radosti, udivlenija i veleljepote Tvoje, toliko sam bijednu sudbinu ljudsku sa užasom razmatrao i oplakivao.“
Njegošev život bio je bogat reformama i književnim stvaralaštvom. Njegove poslednje reči odražavaju duboku brigu za Crnu Goru i srpski narod, kao i njegovu veru i ljubav prema Bogu i domovini.
Majka Ivana Petrović, iako nije bila često spominjana u pisanim izvorima tog vremena, igrala je ključnu ulogu u vaspitanju Njegoša.
Njena snaga i ponos, prikazani kroz njene reči nakon Njegoševe smrti, osvetljavaju važnost majčinske ljubavi i hrabrosti u tadašnjem crnogorskom društvu.
Njegošev uticaj i delo, kako političko tako i književno, ostaju neizbrisivi u sećanju i kulturi naroda Balkana.
Njegova dela nastavljaju da inspirišu i obrazuju nove generacije, dok njegov životni put služi kao primer hrabrosti, mudrosti i posvećenosti svom narodu i domovini.
BONUS VIDEO
PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI
možda vas zanima
povezane vesti
Razonoda
Komentari (0)