Iskreno priznanje jednog oca izazvalo je burne reakcije i pokrenulo debatu o tome kako danas zaista izgleda roditeljstvo. U objavi na društvenoj mreži X, koja se brzo proširila internetom, on je izneo osećanja o kojima se retko govori javno: kaže da voli svoju decu, ali da mu zajedničko igranje i stalna pažnja koju zahtevaju predstavljaju ogroman napor, zbog čega se oseća krivim i postiđenim.

Autor objave, Džastin Marfi, navodi da ga je roditeljstvo zateklo nespremnog. Četiri godine nakon rođenja dece, shvatio je da ga najviše iscrpljuju upravo one situacije koje se često opisuju kao najlepši deo porodičnog života — igra, šetnje i neprekidno bdenje nad decom.

„Postajem nervozan čim moram da ih zabavljam ili pazim duže od deset minuta“, napisao je bez ulepšavanja. Dodaje da se trudi da pred decom deluje vedro i angažovano, iako se u sebi oseća iscrpljeno i preopterećeno.

Ljubav pomešana s krivicom

Marfi ističe da njegova osećanja nemaju veze s nedostatkom ljubavi ili odgovornosti. Naprotiv — svestan je koliko su ti trenuci važni i zna da će mu jednog dana nedostajati, ali ih trenutno doživljava kao prazne i zamorne.

„Svestan sam da ću se kajati, i baš zato me posle svakog trenutka nervoze preplave osećaj krivice i stida“, napisao je, završivši objavu pitanjem koje je izazvalo lavinu komentara: „Da li sam ja loš otac ili su očekivanja koja se danas nameću roditeljima jednostavno previsoka?“

Podrška umesto osude

Iako nije izostalo negativnih komentara, većina reakcija bila je puna razumevanja. Mnogi očevi su priznali da su prolazili kroz slična osećanja, posebno dok su im deca bila mala.

„Ovo ne znači da si loš roditelj — samo da si čovek“, glasio je jedan komentar. Drugi su savetovali stručnu pomoć ili predlagali da vreme s decom provodi kroz aktivnosti koje su bliske i njemu, umesto da se prisiljava na igre koje mu ne prijaju. Jedna poruka posebno je odjeknula:

„Deci nije potrebno da uživaš u svakom trenutku. Potrebno im je da ih izabereš svaki dan, čak i kada ti nije lako.“

Razgovor koji nedostaje

Marfijeva objava otvorila je prostor za razgovor o psihičkom opterećenju roditeljstva, naročito kod očeva, temi koja se često gura pod tepih ili prikazuje kroz idealizovanu sliku. Brojne reakcije pokazuju da se mnogi roditelji prepoznaju u ovom unutrašnjem sukobu — ali retko imaju hrabrosti da ga izgovore naglas.