Izjave pokojnog ruskog političara Vladimira Žirinovskog, izrečene pre više godina, danas ponovo privlače ogromnu pažnju javnosti, naročito u svetlu američkog napada na Venecuelu. Njegove reči, koje su u trenutku kada su izgovorene mnogima delovale kao provokacija ili politička fantazija, sada deluju zapanjujuće precizno, gotovo kao unapred ispisan scenario događaja koji se odvijaju pred očima celog sveta.

U jednom od svojih javnih nastupa, Žirinovski je otvoreno govorio o mogućem zakulisnom dogovoru između najvećih svetskih sila, prema kojem bi Sjedinjene Američke Države i Rusija podelile sfere globalnog uticaja. U toj viziji, Venecuela i Ukrajina nisu predstavljene kao izolovani konflikti, već kao dva elementa iste geopolitičke razmene, u kojoj svaka strana dobija „svoj deo plena“.

„On Venecuelu, mi Ukrajinu“

Govoreći o mogućem povratku Donalda Trampa na vlast, Žirinovski je tvrdio da bi Moskva mogla aktivno da mu pomogne u izbornoj pobedi, ali ne bez jasne protivusluge. Prema njegovim rečima, takva pomoć imala bi vrlo konkretnu cenu i bila bi deo šireg političkog dogovora.

– Mogli bismo da mu pomognemo. Realno bismo mogli da se umešamo. Ali zauzvrat bismo zauzeli ispravnu poziciju po pitanju Ukrajine. Njemu bismo prepustili Venecuelu. On uzima Venecuelu – mi Ukrajinu – govorio je Žirinovski.

U tom zamišljenom rasporedu snaga, Tramp bi preko Venecuele svetu demonstrirao američku vojnu i političku moć, dok bi Rusija istovremeno ostvarivala svoje strateške ciljeve u istočnoj Evropi, bez ozbiljnog američkog protivljenja.

Venecuela kao simbol američke sile

Žirinovski je Venecuelu posmatrao kao savršen teren za demonstraciju američke moći – zemlju bogatu energentima, ali politički nestabilnu i ranjivu. Smatrao je da bi Tramp takav potez mogao da iskoristi kao poruku svetu, ali i sopstvenoj javnosti.

U tom kontekstu, prema Žirinovskom, Tramp bi mogao da poruči:
„Evo Venecuela. Sutra mogu da uzmem još nešto.“

Takva poruka, kako je tumačio, imala bi za cilj da pokaže da se globalni poredak ponovo oblikuje silom, a da velike sile ponovo otvoreno dele zone uticaja, bez skrivanja iza diplomatskih fraza.

Tramp kao politički alat, a ne saveznik

Jedan od najintrigantnijih delova Žirinovskog odnosi se na njegov pogled na Donalda Trampa ne kao potpuno samostalnog lidera, već kao političara kojeg je moguće držati u stanju zavisnosti.

– Ako nam je Tramp potreban, treba mu pomoći. Ali ne da bi postao snažan, već da bi ostao zavisan. Da bi mogao da se povlači, povlači i povlači – govorio je Žirinovski.

U toj interpretaciji, Tramp nije prikazan kao ideološki saveznik, već kao instrument za realizaciju širih ruskih geopolitičkih interesa. Prema tom viđenju, njegova politička snaga nije bila cilj sama po sebi, već sredstvo koje se može usmeravati u skladu sa interesima Moskve.

Današnji događaji u Venecueli, u tom kontekstu, ponovo otvaraju pitanje da li su reči Žirinovskog bile puko nagađanje – ili hladna analiza sveta koji se sada odvija pred očima javnosti.